Evropa je mnogo toga, ali nije vojna sila. Prošlo je 40 godina od kada je Milan Kundera u eseju “Zapad zatvorenik” postavio pitanja na koja ni danas u Evropi nemamo odgovore: “U kom ambijentu će se realizovati vrednosti sposobne da ujedine Evropu? Tehnološki napredak? Tržište? Mediji? Politika? Postoji li još uvek iznad ovog idiotskog manihejizma neki zajednički uočljivi ideal?”
Evropska unija i dalje boluje od egoizama država članica, poslovično zagledanih u vlastiti pupak, i plaća danak političkim klasama koje biraju da idu lakšim putem kalibrirajući politike prema istraživanjima javnog mnjenja i podilazeći biračima. U poslednjih nekoliko godina u svim evropskim zemljama istovremeno se debatovalo i raspravljalo samo o migrantima i pre par nedelja o traktorima i razjarenim poljoprivrednicima. Pitanja zajedničke odbrane, vojske, bezbednosnih službi korisnih za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala nikada nisu predmet interesovanja široke publike a kamoli predmet debata ili polemika u javnosti.
Za EU je odbrana bila egzotična kategorija, nije se nikada razmišljalo o tome, pa je logično što je nema u temeljnim sporazumima EU. U sledećoj Evropskoj komisiji najverovatnije ćemo imati komesara za odbranu, ali neće biti EU vojske a ni baza, pa se ne treba iznenaditi ako ruski predsednik Vladimir Putin izvuče iz naftalina opasku Josifa Staljina o papi i Vatikanu i parafrazira je: “Koliko EU ima divizija?”
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se