Europa između liberalne demokracije i populističkog suverenizma

Nedavna pobjeda Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama postavlja pred sve nas pitanje: je li došao kraj sadašnjem međunarodnom poretku, kojeg neki nazivaju „hiperglobalizam”, a drugi – produženim „unipolarnim momentom”, referirajući pritom na pojam kojeg je 1990. osmislio Charles Krauthammer u svom članku u Foreign Affairs. Taj su poredak realisti uvijek smatrali privremenim jer se unipolarni hegemonizam jedne zemlje – u ovom slučaju, makar u sferi sigurnosti, djelomično politike, manje u ekonomskoj i društvenoj/kulturalnoj sferi, Sjedinjenih Američkih Država – ne može dugoročno održati, budući da svaka takva ambicija i pozicija nužno izaziva kontradjelovanje, te stoga nužno dovodi do jačanja pretendenata za suparništvo. Neki od tih pretendenata se potom udružuju protiv hegemona, pokušavajući ga dostići zajedničkim djelovanjem. Ako to ne uspijevaju, pokušavaju srušiti postojeći i izgraditi novi međunarodni poredak.

Američka dominacija u novom globalnom poretku izazvala je tako najprije snažan antiamerikanizam (npr. u arapskom svijetu), a potom je potakla i pojedinačne i udružene pretendente i konkurente. Oni su smatrali da se druge velike sile moraju zaštititi i od Amerike i od novouspostavljenog svjetskog poretka kojeg je ona proklamirala, kako bi ostvarili svoje vitalne nacionalne interese. Revizionističke politike pretendenata – prije svega Rusije, ali i Kine, kao i niza drugih nezadovoljnih aktera na međunarodnoj sceni (velikih i malih) – stoga nisu bile nepredvidive, a nisu bile ni nepredviđene. George Kennan, ali i Henry Kissinger, John Mearsheimer i drugi predstavnici realizma, smatrali su već u ranim devedesetima da je ekspanzija SAD-a, naročito kad je vođena idejom liberalnog intervencionizma, opasnost za same Sjedinjene Države.

Oni su upozoravali na to da se SAD proširenjem NATO-a izlažu budućim opasnostima od gubljenja kredibiliteta, pitajući se – što će Amerika napraviti ako Rusija ojača i da ultimatum npr. baltičkim zemljama da izađu iz NATO-a, što prije to bolje. Mnogo godina kasnije, ali otprilike na istom tragu, Donald Trump je izrazio određenu skeptičnost u odnosu na prijem Crne Gore u NATO, rekavši da u toj zemlji može započeti treći svjetski rat. Mnogi su tada smatrali da se radi o njegovom neznanju ili nesmotrenosti – ali radilo se prije svega o uvjerenju da SAD ne smiju sebe dovesti u situaciju da ratuju zbog zemalja koje im ne znače ništa.