Sticajem okolnosti Donald Tramp bi mogao da uđe u istoriju kao predsednik SAD koji je zadao početni i završni udarac Islamskoj Republici i neko ko se osvetio za jedno od najvećih poniženja koje su Amerikanci doživeli u istoriji.
Pre četiri i po decenije tadašnji američki predsednik Džimi Karter je naredio akciju spasavanja 52 Amerikanca koje je tek uspostavljeni režim ajatolaha Homeinija oteo i držao kao zarobljenike u zgradi američke ambasade u Teheranu. Vojna operacija je bila totalni fijasko i predstavljala je udarac od kojeg se Karter nije politički nikada oporavio otvarajući širom vrata za dolazak Ronalda Regana u Belu kuću.
Homeinijevi studenti su 444 dana držali u zatočeništvu američke državljane. Oslobodili su ih tek kada je Regan pobedio na izborima a debakl pokušaja oslobađanja talaca obeshrabrio je bilo kakvu vojnu akciju SAD protiv Irana.
Početak kraja klerikalnog režima krenuo je sa Trampovim naređenjem i izvršenjem likvidacije generala Kasema Sulejmanija pre više od pet godina. Eliminacija harizmatičnog i daleko najsposobnijeg generala među pasdaranima otvorila je pukotinu koja je dovela do ambisa Islamsku Republiku. Nota bene: kraj Islamske Republike ne znači kraj Irana, naprotiv.
Sve ono što je Sulejmani decenijama konstruisao, čitava mreža koju je ispleo oko Izraela, pala je u vodu posle njegove smrti jer njegovi naslednici nisu bili u stanju ne samo da unaprede njegove rezultate nego ni da ih zadrže na istom nivou a kamoli da drže pod kontrolom paramilitarne i terorističke grupe “osovine otpora” na Bliskom istoku.
Dakle, ono što je inicirao sa ubistvom Sulejmanija, Tramp bi mogao da kompletira sa definitivnim uništenjem snova islamsko-diktatorskog režima da bi mogli da stignu do garancije dugovečne i neprikosnovene vlasti, to jest atomske bombe.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se