Haliburtonova teorija evolucije

Tehničko-taktička evolucija košarke kao igre nemilosrdna je. Ne trebamo se vraćati u 1950-e ili 1980-e da bi se zapitali je li tadašnja košarka i ova koja se igra danas isti sport. Dovoljno se vratiti 15-20 godina unatrag i pitanje će biti isto. Tendencije u igri, taktički okviri, stilovi, uloge igrača, sve je bitno drugačije. Košarka je trenutno u fazi, posebno u NBA-u, u kojoj se rigidnost sve manje tolerira, a nove ključne riječi su fluidnost i fleksibilnost. Napadački koncepti se sve manje baziraju na strukturiranim setovima i pozivima akcija. Akcenat je na takozvanim random napadima i slobodi igrača da čitaju razvoj situacije na terenu.

Ja sam tip košarkakog fana koji voli setove i akcije i koristi puno onih ‘pametnih’ stručnih izraza koje mi kolega s Velikih priča Jovanović voli natrljati na nos: staggeri, flare screenovi, angle pick and roll, twirl i grenade DHO. Imam desktop video recorder i kada tijekom gledanja utakmice naiđem na neki zgodan play ili after timeout specijal rado ga snimim, što je sad već kroz godine rezultiralo solidnom arhivom setova i akcija. U zadnjih par godina sam shvatio da sve manje akcija snimam iz NBA-a jer je ogroman broj ekipa prigrlio random napade i naglasak je – slično kao i u društvenom kontekstu – na žestokom individualizmu.

Iako se punjenje moje arhive usporilo, ne smeta mi taj novi pristup i nova faza evolucije, ali mogu razumjeti starije fanove košarke i NBA-a ili pratitelje koji nisu do kraja inficirani Asocijacijom i kojima je to sve kaos i divljanje. Njima (a malo i meni) nedostaju prvenstveno ‘pravi’ playmakeri. Fali da najniži igrač na terenu, neki Jason Kidd ili Steve Nash, prevede loptu, pozove akciju, rasporedi suigrače i zapleše. Nemilosrdna evolucija nije promijenila samo centre nego i playmakere. Od momenta kada je liga početkom 2000-tih regulirala pravila oko hand checkinga i defenzivne 3 sekunde takozvani pass-first playmakeri počeli su izumirati a primat su polako, ali sigurno preuzele ‘shoot first, pass later’ jedinice. I ne samo to nego razigravači više nisu određeni visinom nego vještinom pa primarni playmakeri ekipe mogu biti nominalne petice, četvorke ili trice.