Jesu li baby boomeri najgori roditelji u istoriji? Tačka je gdje priče prestaju biti individualne traume i postaju kulturni memento. Ovo pitanje se rijetko izgovara naglas, a odzvanja u kostima miliona ljudi.
Jesu li najgori?
Nisu svi. Ali kao generacijski obrazac – roditeljski stil boomera ostavio je više rana nego iscjeljenja. Nisu oni izmislili nasilje – ali su ga legitimizirali.
Nisu oni jedini egoisti – ali su prvi tražili da ih njihova djeca dožive kao “prijatelje” dok im zabranjuju sve. Nisu oni izmislili patrijarhat – ali su uredno živjeli njegove privilegije dok su rušili njegove ekstreme.
Baby boomeri, generacija naših roditelja, oblikovali su roditeljstvo kao transakciju. To je ekonomsko-emotivni ugovor koji dijete nikad nije potpisalo, ali mu se faktura svejedno ispostavlja. Mi smo vas rodili – sad vi dugujete. Baby boomeri su donijeli odluku da imaju djecu bez svijesti o emocionalnoj odgovornosti, ali s jasnim očekivanjem da će se to jednog dana isplatiti.
Roditeljstvo je tretirano kao investicija, a dijete kao životna štednja – emotivna i finansijska. Odatle dolazi: “Ja sam te školovao!”; “Zar ti mene sad nećeš pogledat?”; “Kad ja umrem, nećeš imat zašto plakat.”
To je dužničko ropstvo generacije X ili kako smo postali emocionalni servis onima koji nas nikad nisu istinski vidjeli.
Ovaj stil roditeljstva – ljubav kao dug, nasilje kao disciplina – nije bio samo lična greška. Bio je sistemska sila. Kako bi rekao Karl Mannheim: “Prošlost ne djeluje sama po sebi; iza svake racionalne i iracionalne sile u društvu stoji društveni mehanizam koji određuje gdje će se i u kojem obliku pojaviti.”
Drugim riječima, boomeri nisu izmislili toksično roditeljstvo. Samo su ga – uz pomoć društva – pretvorili u standard.
I tako je nastala naša – generacija X. Prva generacija čije je djetinjstvo bilo žrtva društvenih promjena koje nisu razumjeli ni oni koji su ih pokretali.
Odgajani od roditelja koji nisu znali voljeti drugačije, a prepušteni sebi – morali smo postati vlastiti roditelji. Ali djeca bez djetinjstva postaju odrasli bez mehanizama za bliskost. Tako se rodila naša osnovna greška: pokušaj da budemo bolji roditelji bez toga da smo prvo iscijelili vlastite rane.
Mi smo generacija koja pokušava prekinuti lanac – dok još uvijek vuče njegove okove.
Sociološka teorija je saglasna da su djeca generacije X “prošla kroz svoje najvažnije, formativne godine kao jedna od najmanje roditeljski odgajanih i najmanje njegovanih generacija u istoriji”.
Povećana stopa razvoda i povećanog sudjelovanja majki u radnoj snazi u vrijeme prije nego što su mogućnosti brige o djeci izvan kuće bile široko dostupne.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
