U smeću do grla

Možda je bilo pomalo preuranjeno nakon punog Trga bana Jelačića na protuvladinom prosvjedu zbog afere s toksičnim otpadom u Gospiću (i drugdje po Hrvatskoj) zaključiti da je vlast, poput staklenke kiselih krastavaca, na sebi dobila otisnut rok trajanja. Sve ono što se, međutim, događalo u dva naredna tjedna, samo je pojačalo dojam. Stupovi vlasti premijera Andreja Plenkovića, čovjeka koji će uskoro obilježiti deset punih i rekordnih godina na čelu Vlade, već dobrano korodirani, počinju se sve ozbiljnije klimati. Proces se, pritom, dobrim dijelom događa posve javno – što nikad i nigdje nije dobra vijest za političara naviklog na neupitnost vlastitog autoriteta.

U isto vrijeme, dok politička scena vrije, na terenu s kojeg je priča krenula, u samom Gospiću i silosima zatrpanim desecima tisuća tona uglavnom opasnog otpada, i dalje se nije počelo događati ništa. Iako se – nakon šest godina gledanja u stranu dok se otpad dovozio u stotinama šlepera, nakon nekoliko godina ignoriranja zahtjeva zabrinutih stanovnika i nakon godinu i pol ničega poslije uhićenja uhapšeni vlasnika tvrtke koja je odlagala otpad – sustav prepao građanskog bunta i krenuo pokretati procedure, sve je i dalje isto. Ni gram otpada još nije ni odvezen niti je prekriven nepropusnim folijama koje bi spriječile da jesenske kiše koje su krenule bombardirati Hrvatsku nastave ispirati toksine u tlo i podzemne vode.

Tromo i zakržljalo

Sustav je očito toliko zakržljao i trom da niti nakon što je sam Plenković najavio maksimalno ubrzanje svih procedura i očito interno objavio potpunu mobilizaciju, nije u stanju pokrenuti se dovoljno brzo, makar radi stvaranja dojma da se nešto počelo rješavati. To izgleda doslovno otužno – ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije u ponedjeljak svečano najavi da će otpad biti pokriven u prvoj polovici tjedna, da bi u petak, jednako svečano, najavljivala da će se to ipak dogoditi u sljedećem tjednu.