Tako to, jednostavno, ide. Kad se pokloniš Thompsonu, kao Andrej Plenković prošlog ljeta impresioniran brojkom prodanih karata (navodno pola milijuna) za zagrebački koncert, kad ti se ministri u Vladi hvale kako su na tom koncertu pozdravljali sa “Za dom spremni”, kad sam sebe i sve koji te slušaju lažeš da u pjesmi s tim pozdravom nema ništa sporno, onda se stvari dalje odvijaju same od sebe.
S tim, ustaškim pozdravom, se krene mahati i po Saboru. Desnica na ulicama nasilno krene zabranjivati kulturne priredbe nacionalnih manjina, a atmosfera u društvu otkliže na sam rub prijetnji i ozbiljnih fizičkih sukoba. Ti se, i dalje, praviš da se ništa ne događa i za sav mrak koji se odjednom krenuo zgušnjavati optužuješ – ljevicu. Jer ne šuti i ne pravi se da ništa ne događa.
I onda, tako to, jednostavno, ide, se jednog jutra probudiš s – Antom Pavelićem. Cinici bi rekli da je to sasvim normalno. Tko liježe sa “Za dom spremni”, mora se probuditi sa “grobnicom od zlata”. Ili, još jasnije, tko liježe s nacionalističkim rockerom, morat će ujutro pored sebe ugledati ustaškog poglavnika.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
