Činilo se da nam je konačno išlo zaista dobro. Naravno, ne u onom, za Crnu Goru neočekivanom smislu snažnog ekonomskog rasta, konkretnih i principijelnih političko-ideoloških promjena ili, mada bi tek to zaista bilo teško zamisliti, industrijskog preporoda, razvoja novih tehnologija i revolucionarnih proboja u demokratskom napretku. Dogodilo se nešto drugo, doživjeli smo određen stepen smirivanja političke bure nakon tri turbulentne godine post-DPS perioda.
Pobjedama novoformiranog Pokreta “Evropa Sad” na izborima za gradonačelnika Podgorice, predsjednika države i parlamenta, politička tenzija je donekle utihnula. Fokus javnog diskursa je na platama, socijalnim programima, a teme podjela iz identitetskog špila otišle su u treći plan i trgovci njima nisu nikako uspijevali da ih vrate na središte pozornice. Nakon glasanja u skupštini koja su konačno do kraja izvukla iz VD stanja Ustavni sud, Sudski savjet i Vrhovno državno tužilaštvo, činilo se da su dani totalne partijske dominacije svakog razgovora iza nas i da idemo u jedan dosadniji period.
I onda, mnogo ranije nego što se očekivalo, predsjednik države i potpredsjednik najmoćnije partije, Jakov Milatović, dao je ostavku na sva stranačka zaduženja. Sada izgleda da neće više biti tako harmonično što je, zapravo, prilično dobra vijest.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
