Hrvatska po mjeri Thompsona (i Janeza Janše)

Nema logike. Hrvatska nije, za razliku od nekih susjednih zemalja, sklona izvanrednim izlascima na izbore. Osim u ratnim vremenima, na birališta se izvanredno, u preko 30 godina, išlo tek jednom – 2016. godine, kad je krahirala vlast koju su formirali nikad desniji HDZ i tad nova, a i danas žestoko antikorupcijska stranka Most.

Na tim izborima na vlast je došao Andrej Plenković i evo ga još uvijek na čelu Vlade, kako ponavlja da je jedan od glavnih zasada njegove politike – stabilnost. Iako je dosta puta u ovih deset godina bilo prilike za nagle poteze, pa čak i sazivanje izvanrednih izbora, Plenković ih je uredno izbjegavao. Uz to, treći mandat mu je tek na polovici, a uz neupitno odanu koaliciju može računati da do proljeća 2028. godine ne bi trebalo biti nikakvih značajnijih potresa. Kako se onda, pobogu, u hrvatskoj javnosti početkom 2026. godine toliko priča o – parlamentarnim izborima?!

Kako se gasio mikrofon

Čini se da je počelo sa dočekom. Pardon The Dočekom – sportsko-glazbenim eventom koji se pretvorio u prvorazrednu političku predstavu. Naime, hrvatski rukometaši su na Europskom prvenstvu u Danskoj osvojili brončanu medalju. Običaj je da se, u slučaju takvih uspjeha, na Trgu bana Jelačića, inače jednim od površinom većih u Europi, priredi doček sportaša. Sigurno najveći je bio onaj iz 2018. godine, kad su nogometaši osvojili srebro na Mundijalu, a svijet su obilazile slike prepunog Trga (i okolnih ulica) ovijenog dimom bengalki.

Problem je nastao u – Thompsonu. Sad, u veljači 2026., ali i onda, u ljeto 2018. godine. Tad je u Zagrebu na vlasti bio danas pokojni Milan Bandić u koaliciji s HDZ-om. U državi, pak, Andrej Plenković i HDZ, u koaliciji s nekoliko stranaka, uključujući i onom Bandićevom (nakon što je izbačen iz SDP-a Bandić je formirao stranku sa svojim imenom i nastavio svoju 20-godišnju vladavinu Zagrebom, tad uglavnom u koaliciji sa strankama desnice). Marko Perković Thompson, nacionalistički hard-rocker iz dalmatinskog zaleđa, nije bio planiran za nastup na dočeku nogometaša. Nezgodno je, nikad ne znaš kad bi mogao viknuti prve stihove svog prvog, ratnog hita: “Za dom spremni”.

Međutim, nogometaši su napravili malu diverziju. Na svoj autobus koji se satima probijao kroz oduševljeno mnoštvo iz zagrebačke zračne luke do centra grada su negdje putem ukrcali Thompsona i doveli ga sa sobom na binu. Marko se tamo uhvatio mikrofona, uspio otpjevati jednu pjesmu, a kad je krenuo s drugom, mikrofon mu je jednostavno – ugašen. Desnica je tad divljala i optuživala Bandića i Plenkovića za diverziju pjevača kojeg hrvatski narod obožava, ali pjesme više – nije bilo.

Rukometni dribling

Danas je Thompson popularniji nego ikad. Ovog ljeta je imao nekoliko stotina tisuća ljudi na svom koncertu na zagrebačkom Hipodromu. Ali, vremena su se promijenila. Za Plenkovića i HDZ više nisu malo nezgodni prvi stihovi njegovog prvog ratnog hita. Kako je premijer više puta naglasio, radi se o domoljubnoj pjesmi koja je nastala u ratu i koja u 35 godina nikome nije bila sporna.