Da visoka kultura i državna politika u suvremenoj Hrvatskoj imaju jedan nerješiv problem koji se odaziva na pojmove Jugoslavije i jugoslavenstva, poznato je već skoro tri i po desetljeća. Da je taj problem pak najviše izražen kod dvojice najvećih umjetnika i intelektualaca koje je ta zemlja dala, Ivana Meštrovića i Miroslava Krleže, također je jasno već od početka. Jednako kao što je jasno zbog čega ih se ne može zaobići, kao što su očite i strategije zaobilaska iz perspektive državotvorne ideologije, bolnih mjesta kod obojice. Na koncu, jasno je i da je treći najveći, a to je Ivo Andrić, de facto otpisan iz nacionalnog kanona i panteona, osim u onoj mjeri u kojoj ga se kao nobelovca i Hrvata po rođenju ne može zaobići.
No, dok su razlozi pa i mogućnosti za marginalizaciju Andrića bile oduvijek jasne, strategije kroatizacije Meštrovića i Krleže su prilično zabavne. Paradoks u čitavoj priči je u tome što njih dvojicu nije ni potrebno kroatizirati, ali samo u slučaju ako jugoslavenstvo obojice prepoznamo kao autentičnu hrvatsku poziciju, što ovdje nikako ne uspijeva biti slučaj. I to nas dovodi do situacije u kojoj se nalazimo, gdje je nemoguće zaobići ovaj dvojac velikana, ali bi istovremeno bilo dobro njihovu ideološku pa i političku i državnu poziciju nekako relativizirati, umanjiti i zaobići koliko god da je to moguće. Način na koji se to izvodi široj publici je možda i najvidljiviji na primjeru novog otkrivanja i glorifikacije Miljenka Smoje, kojem su svi politički i idejni izbori označeni ili kao nebitni ili su prešućeni, ili su otpisani kao usputna devijacija. Pa je tako Smoje predstavljen maltene isključivo kao maloumni zabavljač i kroničar Dalmacije.
Krleža je pak pretvoren u klasika bez partijskog backgrounda, uz pretvaranje njegovog druženja s Titom u crticu na razini lifestyle magazina, a kako stvari izgledaju s Meštrovićevom možemo vidjeti još par dana u Zagrebu, točnije do 3. 3. u Klovićevim dvorima, kada će nakon nekoliko mjeseci biti zatvorena vizualno i kustoski doista spektakularna retrospektiva u povodu 140. godišnjice njegovog rođenja. Štoviše, teško da će se dogoditi nešto što će ovu izložbu koja i ne skriva kontinuitet na onu koja je povodom stote godišnjice umjetnikovog rođenja postavljena na istom mjestu, ugroziti na mjestu kulturnog događaja godine, jednako po širini sadržaja, koliko i po spektakularnom dojmu i općem hajpu te broju posjetitelja.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
