Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.
***
Borisa Dežulovića, dragi Basara, sigurno znaš, ali ne znam koliko ga dobro osobno poznaješ. Prozni pisac, autor dva važna romana o istoj temi: “Christkind” iz 2003. i “Tko je taj čovjek” iz 2025, u oba iz različitih perspektiva i po različitim događajima, u prvom po rođenju djeteta koje će se zvati Adolf Hitler, u drugom po čuvenom Pivničkom puču iz 1923, raspravlja o ulozi pojedinca u povijesti, o načinima na koje se može (ili ne može) umiješati u nešto što se već dogodilo, ili što će se nužno dogoditi, o prošlosti koja nam se ponavlja, ili koja se samo rimuje s onim što nam se događa danas, te o etičkim aspektima čovjekova nemoćnog asistiranja zlu.
Treći, i potpuno različit njegov roman iz 2005., antiratna je urnebesna lakrdija, naslova “Jebo sad hiljadu dinara”, u kojoj se, preko teme rata između Hrvata i Muslimana iz 1993, bavi terorom malih razlika, i minimalnim pomakom koji je potreban da mi postanemo oni, a da oni postanu mi.
Iste 2005. objavio je konceptualnu pjesničku knjigu “Pjesme iz Lore”, o splitskom koncentracijskom logoru i mučilištu ratnih zarobljenika i civila splitske nacionalnosti, u kojoj na gorko satiričan način konstruira pjesnički subjekt uglavnom od mučitelja i ubojica, te na dosad najostvareniji način u hrvatskoj književnosti ostvaruje lik raspuštenog i zadivljalog hrvatskog nacionalista.
Četvrta knjiga Dežulovićeva kanona je “Summa atheologiae”, s podnaslovom “Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg”, premijerno objavljena kod najzanimljivijega hrvatskog nakladnika teološke literature, riječkog Ex Librisa.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
