“Ne dao ti Bog da se razboliš u Srbiji”, promrmljala je osoba u prepunom bioskopu MTS Dvorane, na zatvaranju 31. Festitvala autorskog filma, odnosno na premijeri ostvarenja “Yugo Florida”, reditelja Vladimira Tagića.
“Ne dao ti Bog da se razboliš u malom mestu u Srbiji”, rekla je onda, nešto glasnije, ista osoba, tokom dugog aplauza koji je dobila ekipa filma.
Osnovna pristojnost i činjenica da mi se, moguće, razmazala maskara, sprečila me je da se okrenem i toj nepoznatoj osobi koja je sedela iza, i očigledno razgovarala sa nekim do sebe, kažem: “Citiraću vas u svom tekstu o ovom filmu. Anonimno, ali citirati. Ako se urednik ovog teksta bude složio, možda po Vašem komentaru i nazovemo čitav tekst. Ako ne, ništa. Ostaćete kao prva rečenica. Prve rečenice su važne gotovo kao nazivi, to mi je rekla urednica prve zbirke poezije.”
Međutim, nije bilo vremena za ovo upoznavanje sa nepoznatom osobom, naročito ne u ovoj meri u kojoj bih se morala upoznati i ispričati sve o prvim rečenicama i naslovima.
Ne dao ti Bog da se razboliš u malom mestu Srbiji. Ne dao ti Bog da čekaš hitnu pomoć da dođe. Ne dao ti Bog da nemaš štek za “crne dane”. Ne dao ti Bog da ne budeš prioritet u urgentnom centru. Ne dao ti Bog da budeš osoba koja umire u Srbiji. Ne dao ti Bog da gledaš kako umire osoba u Srbiji, a ne možeš ništa, ili ne možeš previše.
Važne su prve rečenice, kao i naslovi uostalom, zato je i zanimljiva ta “Yugo Florida”.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












