Kultura

Za mene je sreća

Ima jedna posebna pesma Gabi Novak koja me uvek rasplače, uvek bez ostatka, uvek na gotovo istom mestu

Gabi Novak sa orkestrom Nikice Kalođere u Sloveniji, 1961. / Archive PL / Alamy / Profimedia
jun 17 2025, 05:15

Podeli

I pre nego što ju je zadesila najveća nesreća, razmišljala sam o njoj. U poslednje vreme baš sam razmišljala o divnoj Gabi Novak, o njenim pesmama, o glasu, o pevačkom i životnom putu, lepoti, gospodstvenosti.

Možda zato što je na televiziji ponovo skoro bio koncert, onaj čuveni koncert sa njom, Biserom, Matijom i Vasilom, a od toga ne može bolje, suptilnije, elegantnije, intimnije. Vraćala sam ga nekoliko puta, i pevala i ja sa njih dve, možda zato što je moje nikad ostvareno, a fantazirano zanimanje džez pevačica.

Delim rođendan sa Dajanom Krol, doduše nešto starijom, kao što delim i sa ljudima kao što su Mate Parlov i Miloš Žutić, a to me nije načinilo ni bokserkom ni glumicom, ali znam da volim, i to najviše volim taj i takav džez, onaj koji je možda više pop, ali koji je opet nekakvo nežno šetanje po oktavama, dirkama, pršljenovima kontrabasa i vratnim žilama saksofona.

Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate

Velike price