Praktički su točno četiri godine prošle otkako je Goran Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora ali i jedan od najodanijih te najdugovječnijih oficira Hrvatske demokratske zajednice, stao pred grupu novinara, kako bi odgovarao na pitanja o aferi vezanoj uz stranačku kolegicu Gabrijelu Žalac. Tadašnja ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije je, ispostavilo se, rukovodila preusmjeravanjem sredstava iz europskih fondova njenim pouzdanicima, a njena očajnička reakcija je bila takva da je naprosto pokušala predstaviti te optužbe kao mehanizam obračuna određenih unutarstranačkih rivala.
“Možda postoje neke informacije koje do mene nisu došle”, pokušao je šaljiv biti Jandroković. “Možda netko je sabotira, i protiv nje lobira. Možda je Vlada? Možda su Srbi? Možda masoni?”, odvalio je svoj punchline dojučerašnjoj kolegici dežurni stranački branitelj, u maniri strica na obiteljskom ručku koji se silno želi nećacima predstaviti kao ‘kul’.
Jasno, stih na koji se referira ‘posudio’ je od Andrije Vujevića – regionalnoj zaluđenoj javnosti kudikamo poznatijeg pod umjetničkim aliasom Vojko Vrućina – i njegovog hita Kako to. Bio je to vrhunac njegovog solo-probitka na najveću scenu; odjednom je splitski reper širio svoje društvenopolitičke refleksije iz tog, ali i ostalih singlova s friško izdanog albuma Vojko u prime timeu državne televizije, u talk-showu Nedjeljom u 2.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
