Kada se jula 2016. godine na Netfliksovom servisu pojavila serija “Stranger Things” (“Čudnije stvari”), svijet u kojem živimo bio je drugačije mjesto. Zvuči kao kliše, jer svijet se uvijek mijenja i konstantno je drugačiji, ali dovoljno je da premotamo ovih devet godina u kojim, postojanije od svega, stoji vododjelnica pandemije COVID-19 i da nam bude jasno koliko smo se promjenili, koliko je sve ono što je oko nas, drugačije.
Na mrežama je tada bilo aktuelno pisati o tome da je ta godina “najgora ikad”. Mjera najgoreg se sastojala u umiranju idola naših mladosti, smrću idola popularne i svake druge kulture. Te godine su preminuli Dejvid Bouvi, Alan Rikman, Prins, Muhamed Ali, Keri Fišer, Džordž Majkl i mnogi drugi. Naravno, niko nije ozbiljno mislio da je smrt poznate ličnosti gora stvar od rata, epidemije, ekonomske nestabilnosti.
Istovremeno, ne treba biti ciničan i pretvarati se da “odlazak heroja mladosti” nije nešto što doživljavamo bez bola. Tuga koju smo osećali nije bila samo zbog smrti poznatih ličnosti – mnogi od njih su nas, na kraju krajeva, napustili u poznim godinama. Više nam je bilo krivo zbog nas samih, zbog svojih starih snova, nadanja, ideala, ocrtanih u muzici, filmu, igri baš tih ljudi.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
