U Limi je 13. aprila u 89. godini preminuo bard svetske književnosti Mario Vargas Ljosa. Najmlađi i najdugovečniji predstavnik latinoameričkog “buma”, dobio je prvu književnu nagradu s dvadeset pet godina i objavio prvi roman godinu dana kasnije; živeo je u Parizu, Londonu, Barseloni, Madridu i Limi; radio je na francuskoj radio-televiziji i u novinskoj agenciji Frans pres; oženio se oba puta svojim rođakama; godine 1990. bezuspešno se kandidovao za predsednika Perua; bio je član Peruanske akademije za jezik (od 1977) i Španske kraljevske akademije (od 1994); stekao je sva velika književna priznanja, među kojima su najznačajnija “Romulo Galjegos” (1967), “Princ od Asturije” (1986), “Servantes” (1994) i Nobelova nagrada (2010).
Rane godine
Svoju knjigu memoara “Riba u vodi” Vargas Ljosa započinje epizodom kada je, kao desetogodišnjak, saznao da mu je otac živ i da je napustio majku posle pet i po meseci braka, još pre njegovog rođenja. Dotadašnji život pun ljubavi, u toplom okruženju najbliže rodbine, preko noći se pretvorio u najgori košmar: preseljenje iz Pijure u Limu, strah od oca, panika prilikom nastupa njegovog besa, dizanje ruke na majku, batine koje je bespoštedno dobijao, psovke od kojih je “patio koliko i od udaraca”, prinudna izopštenost od ostatka porodice, teskobna samoća i naposletku, prisilni odlazak u vojnu školu “Leonsio Prado” čim je napunio četrnaest godina.
U memoarima će, mnogo godina kasnije, napisati sledeće: “Verovatno bez očevog prezira prema književnosti nikada ne bih tako tvrdoglavo ustrajao u tome što je za mene tada bila igra, ali će vremenom postati moja opsesija i nasušnost: moj poziv. Da tih godina nisam toliko patio pored njega i da nisam osećao da upravo taj poziv najviše može da ga razočara, verovatno danas ne bih bio književnik.” Iako su mu dve godine koje je proveo u vojnoj školi bile mučne, kasnije je izjavio da su mu više koristile nego štetile, jer se polako i nesvesno formirao kao pisac, usput otkrivajući raznolikost i etničko bogatstvo svoje domovine, što će uspešno oslikati već u svom prvom romanu, “Grad i psi” (1963).
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se