Zahumska ulica paralelna je sa Bulevarom kralja Aleksandra. Nemaju dodirnih tačaka, naravno, nemaju ništa zajedničko, osim što su obje ulice dio Zvezdare. Bulevar je bučan, lete automobili, a Zahumskom ulicom se automobili provlače i mile. Prođu samo oni koji moraju tuda proći. Zahumska je jednosmjerna ulica, prilično tiha, sa mnogo lijepih trospratnih ili četvorospratnih zgrada, koje iako oronule, dobro se drže i dalje, gospodski odolijevaju vremenu. Tom ulicom hodao je često Goran Petrović. U toj ulici je i živio.
Prilikom jednog intervjua, Goran Petrović govorio je, skromno kao i uvijek, o tome kako je u metrou u Rusiji primijetio da jedna osoba čita njegovu knjigu koja je prevedena na ruski jezik. Nije se predstavio iako je bilo očigledno da je on taj. Nije remetio čitalački mir i doživljaj. Ostavio je taj događaj da se odvija dalje, da knjiga živi svoj život, bez fizičkog upada pisca i narušavanja odnosa čitalac–knjiga.
Iz te jedne scene može se mnogo naučiti o njemu. Sve što nije stalo u njegove knjige, opisano je u toj sceni iz metroa. Dozvolio je stvarima da idu svojim tokom. Petrović nije htio da se petlja i nameće. On je posmatrač, svjedok i pripovjedač. On gleda, upija i kroji priču.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
