Potkraj oktobra 1943., na vrata sanatorija dr Đure Vranešića na zagrebačkom Zelengaju zakucali su agenti Ustaške nadzorne službe. Dr Vranešić, ugledni liječnik, bio je član Pavelićeva Rasno-političkoga povjerenstva MUP-a NDH. Bio je zapravo njemački čovjek, a u sanatoriju je povremeno, po nalogu režima, čuvao najslavnije hrvatske ljevičare – Miroslava Krležu, Krstu Hegedušića i Vasu Bogdanova. Ugledavši neznanca pisac se – promotrivši ga – “uvukao u se, sav zaogrnut svojim mislima”.
Neznanac mu se predstavio kao “činovnik iz Ministarstva unutrašnjih poslova” rekavši da ima nalog da ga odvede Paveliću. Sav iznenađen, ‘bolesnik’ je “raskolačio oči” dok mu se čelo “naboralo kao u starca”.
“Do Poglavnika? Zašto ja? Molim Vas…, znadete li, o čemu se radi?’
“Činovnik” je kazao da ne zna ništa, osim da ga treba odvesti na Markov trg. Vožnje s ustašama tih su godina po Zagrebu bilježile visoke stope smrtnosti. Miroslav Krleža je bio najutjecajniji popularizator komunizma u Hrvatskoj i Jugoslaviji i već je iskusio ustaški zatvor. “Da li da obučem crno odijelo”, upitao je agenta, što je značilo – “idem li bogu na račun!?”.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
