Rijeka Bosut, koja cijepa grad Vinkovce, nazvali su po turcizmima boš i sut. Boš kao “prazna” a “sut” kao voda; izvor značenja pronalazi se u tome što je Bosut nerijetko, pogotovo ljeti, bio toliko plitkog vodostaja da je njegovo korito djelovalo i prazno.
Tamo, tek malo dalje od njenog korita, u kolodvorskom naselju Lapovci, stoji jedna prokleta kuća. Možda se u njenim danas praznim zidovima i dalje vrte gramofonske ploče The Beatlesa i Rolling Stonesa, u beskrajnom loopu koji traje 61 godinu. Možda je na njenom zidu i dalje zalijepljen plakat filma Rockers, ukraden iz vinkovačkog kina Crvena zvijezda prije 50 godina, a uz njega i ulaznica za nastup Partibrejkersa u Kulušiću 1985.
Goran Bare, taj momak iz proklete kuće u Lapovcima, lijen i nervozan, glup i otrovan, onaj koji “čeka sve” bio je u svojim pjesmama opčinjen motivima rijeke. Nije to bilo nužno inspirirano samim Bosutom, ali taj simbolizam rijeke neminovno se prelijevao na Bosut kao izvor njegovog života: onog koji je obilovao tugom, gubitkom i boli, i koji je uvijek tražio način da ga se odvede negdje dalje, nizvodno ili uzvodno, dalje od svega što ga je okruživalo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
