Maybe
You’ll think of me, when you are all alone
Maybe, the one who is waiting for you
Will prove untrue
Then what will you do?
(The Ink Spots – Maybe)
U dobu u kojem dominira nedostatak originalnog sadržaja, tj. dobu u kojem je sve ili adaptacija ili rimejk ili neka kombinacija pre-re-sequel-boota, neobična je količina neuspjeha koju su zabilježile adaptacije video igara na velikom i malom platnu. Pogotovo to važi za filmove, teško je utvrditi koji je veći promašaj, čak i ako isključimo poreske prevare (a uvrede stvaralaštvu) zvane filmovi Uve Bola. Dio krivice za to snosi izbor igara koje su bile adaptirane, jer ni sam Herkul ne bi iz borilačkih igara tipa Street Fighter ili Mortal Kombat mogao iscijediti tri gutljaja svrsishodne priče ili zanimljivih likova.
Tako je u lošim i nemaštovitim naslovima prošlo skoro dvadeset godina i djelovalo je da će digitalna forma zabave, bilo da je živjela na kompjuterima ili konzolama, ostati pod velom onog obesmišljavajućeg pežorativa – “to su samo igrice”.
Kao da cijela armija producenata, režisera, scenarista nije umjela da prepozna kvalitet priča, likova i fantastičnih svjetova koje smo doživljavali svojima igrajući avanturističke serijale nalik na Monkey Island, kompleksne pucačine tipa Deus Ex ili igre preuzimanja uloga (RPG) kao što su one iz Elder Scrolls serijala.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
