Kultura Svet

Da li se ovaj svet nekako drži na leđima Brusa Springstina?

Springstinov paradoks je i taj da je kao dezerter iz mobilizacije za Vijetnam postao s godinama i glas ratnih veterana koji su deo američke margine. Publiku više drži ta energija i te emocije od klasnog statusa i političkih poruka. A i nekim radnicima bliži je zov desnice od Brusovih introspekcija, solidarnosti i melanholije

Bruce Springsteen, 20. juna 2024. u Barseloni / Lorena SopêNa / Zuma Press / Profimedia
jul 01 2024, 05:00

Podeli

Sem raznih španskih i prestoničkih čudesa, u Madridu možete da vidite i dres Srećka Kataneca iz Sampdorije, Zlatka Vujovića sa Mundijala u Italiji 1990, ili Darka Pančeva u pohodu na Bari. Sve to u Kući fudbala UEFA. Možete da vidite u Madridu i Marvelovog zelenog deliju Hulka u visini od preko tri metra u jednom restoranu sa burgerima. Ipak, tri koncerta Brusa Springstina i njegovog E Street Banda sredinom juna, bila su glavni nešpanski razlog dolaska (hodočašća) u Madrid. Bruce rules the world! U pabu se sa Springstinovim majicama navija za Španiju protiv Hrvatske.

Ako bismo pre oduševljenja, malo da cepidlačimo, da pomenemo da ni ovoga puta Gazda (The Boss) nije na set-listu stavio “Queen of the Supermarket” (sa albuma “Working On a Dream” u duhu podrške Baraku Obami), a upravo se te pesme uvek setim kad dođem na kasu lokalnog marketa. I onih stihova “gde je gorko-slatki ukus života na tvojim usnama, gde hladno obećanje ekstaze ispunjava vazduh, jer na kraju svakog radnog dana ona čeka tamo, zaljubljen sam u kraljicu supermarketa”. Pitanje je logično – kako može američki multimilioner da uđe u svest kasirke, ili kako može da razume žrtve svetske ekonomske krize kao na albumu “Wrecking Ball”? Može, baš kao što je sa margine mnogo mlađi razumeo radničku klasu, jer ima retko viđenu moć sugestije da mu ljudi i dalje veruju. Ima pošten odnos prema poslu kojim se bavi decenijama. I dalje je on “jedan od nas”, kao što je samo on mogao Americi nakon 11. 9. da pruži pravu utehu i ohrabrenje sa albumom “The Rising”. Taj odnos je mnogo širi od Amerike. Da čak pomisliš u svoj toj katarzičnosti i svem tom ulivanju nade, da je Brus jedan od onih pravednika na čijim plećima se ovaj svet još nekako drži.

Uostalom, ako hoćete da najbolje razumete Springstina, pogledajte ako niste film “Cop Land” (1997), gde u jednoj od svojih najboljih uloga Silvester Stalone kao lokalni šerif pred odlučujući obračun u svojoj sobi sluša sa gramofona Springstinov album “Darkness on the Edge of Town”, tačnije pesmu “Racing in the Street”. To je ta uverljivost. I snaga vinila. I ta epska pesma je izvedena u Madridu ovog juna.

Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price