Treba biti iskren – na privlačnost, popularnost pa i vrijednost umjetničkog djela sekundarne stvari utiču makar u istoj mjeri koliko i sama pojavnost nekog djela. Turisti se guraju oko Mona Lize zato što je u centralnoj poziciji u Luvru. A tamo je stigla zahvaljujući medijskoj kontroverzi oko njene krađe. Za mnoga djela kažemo da su dobra jer znamo da je Rembrant veliki slikar, Mikelanđelo izuzetni vajar, a Betoven veliki kompozitor. I nije to ništa strašno, bavljenje teorijom umjetnosti nije ništa manje važno i značajno, a pritom ništa manje komplikovano i ozbiljno, od bavljenja granama fizike, biologije, bilo koje druge nauke. Zato smo skloni da vjerujemo autoritetima kada se radi o tome šta je lijepo kao što vjerujemo Njutnima i Ajnštajnima svijeta kada se radi o objašnjenjima zakona prirode.
Nekad privlačnost nije u imenu, nego u njegovom nedostatku. Sve je u priči, a priča o nepoznatom autoru daje umjetničkom djelu mistično okruženje, kao da se radi o izmaglici koja rad podiže na uzvišeni nivo. Nije pretjerano reći da je Benksi najpoznatiji ulični crtač, gerila stvaralac, grafiti umjetnik, kako god želite da ga nazovete. I ako bi neki tradicionalisti možda to pokušavali da ospore, nesumnjivo je da se radi o umjetnosti, o stvaralaštvu koje je istovremeno i crtež i performans te samim tim prevazilazi okvire svojih instrumenata, prevazilazi zanatske i sve druge barijere.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
