Kako sam birao svoje superheroje

U ranoj mladosti sam birao idole i heroje koji su se toliko razlikovali od mojih roditelja. Delovalo mi je da je život mojih roditelja kuća-posao, posao-kuća. Nešto što nikako ne bih želeo. A onda sam vremenom naučio da ima mnogo superheroja oko nas

Da li je vrijeme da se razoruža Crna Gora?

Čemu toliko oružja u državi koja je NATO članica? Neke mnogo jake i žestoke države će da brane Crnu Goru ako je neko napadne. Neće državu braniti građani tako što će iz šupe da izvade skrivanu pušku. Nelegalno oružje služi nečem drugom, ono je zlo koje spava

Najteža godina za njega

Pojavljivao bi se na televiziji suznih očiju, plačnog glasa, jednog trenutka uzdahivao u mikrofon kao da se stvarno rastaje od života, a već narednog bi povisio glas i opet počinjao da preti

Ovi plenumi su, ipak, nešto drugo…

Svi mi koji imamo sjećanja na naše blokade i koji još uvijek vjerujemo da je drugačiji svijet moguć, s nekom vrstom nade, tihe podrške pa i laganog postotka zavisti, gledamo u ovo što je studentski pokret uspio napraviti u Srbiji

U vrijeme otkazanih letova

Ako su putovanja postala toliko jeftina, pa onda i uobičajena, ako sada stvarno možemo da radimo nešto što ni samo jedna generacija pre nas nije, da li su morala da postanu i grozna? Može li jedno bez drugog?

Kako sam (opet) počeo da verujem u studente

Tokom svojih predavačkih godina, često sam pričao sa studentima, poznim ikserima i milenijalcima. Neki nisu znali šta se tražilo “šesetosme”, neki nisu znali šta je "Paket aranžman". I naravno da sam ih potcenjivao, jer ih ništa nije interesovalo. Ni "Paket aranžman", ni protesti kao takvi. Čak ni "glasanje" kao takv. A onda je došla "generacija Z" koju tek ništa nije interesovalo...