Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Čitao sam tvoje pismo o rahmetli Peri Lukoviću koji je živeo neobično dugo za novinare tog kalibra, dogurao je do lepe 74 godine, iako se u poslednje vreme krećem po komemoracijama i pogrebima znatno kratkoročnijih kolega: jedan se samo srušio na ulici; drugom ništa sumnjivo prethodno nije bilo, ušao je u stan i sručio se na pod; treći se survao sam od sebe u sendvičari i tu ostao da leži; četvrti je zauvek otišao posle dve operacije zloćudnog ljuskara na glasnim žicama u šezdes’ trećoj. Postala je izuzetna vest kada novinari požive do 74, kao Luković.
Kakve li ironije, čitao sam to tvoje pismo u čekaonici privatnog doma zdravlja u Beogradu. Tu jednom godišnje svrnem na sistematski pregled gde novinari inače nikada ne idu jerbo im uvek nešto nađu.
A novinari smatraju da njima nikada ne smeju ništa da nađu, pošto je posao novinara da oni nešto nađu nekom drugom, nikako da njima nešto nađu, makar i uvećanu prostatu veličine zelenog oraha.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se