I domovina je nekretnina

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Nepokoreni moj druže,

U rodoljubnoj i nacionalističkoj retorici obično se čuje „ne damo ni pedlja naše zemlje“ ili „svaka stopa rodnog kraja“. Nije li to neobično, kad bolje razmisliš? Kakve stope i palci? Kad će više naši rodoljubi i nacionalisti prijeći na metrički sistem?

Prošlog tjedna zatekao sam se na čudnom mjestu, na proslavi osamdesete obljetnice osnivanja splitskog Geodetskog zavoda. Pričao sam ti da je moj tata bio geometar. Desetljećima je radio u Geodetskom zavodu i kao odani zaposlenik kupio je dionice devedesetih, kad se poduzeće privatiziralo po zakonu koji je zamislio Ante Marković. Nije nažalost mnogo poduzeća uspjelo na taj način promijeniti vlasništvo iz društvenog u privatno. Uskoro je došao HDZ na vlast, a HDZ-u se činilo zgodnije da ugrabe sve sebi nego podijele dionice radnicima.

Geodetski zavod im je ipak nekako promakao rubom vidnog polja. Bio je valjda presitan da bi se otimali za njega. Ostao je čitav u rukama zaposlenih koji su njime razumno gospodarili i svih im je ovih godina donosio skroman, ali stalan i pouzdan prihod. Tata bi svoju dividendu obično trošio na nekakav komad alata. Kupio bi u Bauhausu ubodnu pilu, tajmer za navodnjavanje ili kosilicu, totalno ignorirajući maminu želju da u organizaciji nekog umirovljeničkog kluba provedu vikend u Barceloni. „Dogodine ćemo“, obećavao joj je on, ali naposljetku su oboje umrli, a da nigdje nisu otputovali.