Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Bogoljubivi i častivi Petroviću,
Ovdje je danas praznik, koji je netko s velikim talentom za izravno i jezgrovito nazvao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Trebao bi to biti tužan dan, ali više je nekako histeričan. Hrvati se prosto nadmeću u kukanju i naricanju, tko će zapaliti više svijeća, tko će u Dunav baciti veći vijenac, čija će kolona u Vukovaru biti duža. Jedna se komemorativna zgoda groteskno preobrazila u dokazivanje tko je veći Hrvat. Tko danas ne plače, taj nije naš. Dežurni domoljubi unose nam se u lica tražeći izdajnike suhih očiju.
Kako možeš pretpostaviti, ja sam izvan toga. Ostao sam kod kuće, ne samo zato jer je vani kiša i hladno. U špaher sam stavio pravo zimsko jelo, svinjski vrat s podvarkom, i sjeo da ti pišem.
Ti znaš kako su nogometni navijači kulturni, koliko oni drže do lijepe književnosti, s kakvim uzbuđenjem odlaze na izložbe i baletne premijere. Osvjedočio si se svakako i sam u mladosti, kad bi Crvena zvezda igrala u gostima, a ti i tvoji vršnjaci odano je pratili putujući u daleke gradove vlakovima i autobusima. Samo što bi krenuli, tkogod bi od vas iz torbe izvadio “Braću Karamazove” Dostojevskog, a tkogod “Seobe” Crnjanskog.
Tkogod bi se zavalio u sicu s notnim zapisom “Tristana i Izolde” Richarda Wagnera, tkogod zadubio u studiju o Marcu Chagallu, tkogod u monografiju o filmskom redatelju Ingmaru Bergmanu, kojega nipošto ne treba miješati sa slavnim skijašem Ingemarom Stenmarkom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
