Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Bogoljubivi i častivi Petroviću,
Ovdje je danas praznik, koji je netko s velikim talentom za izravno i jezgrovito nazvao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Trebao bi to biti tužan dan, ali više je nekako histeričan. Hrvati se prosto nadmeću u kukanju i naricanju, tko će zapaliti više svijeća, tko će u Dunav baciti veći vijenac, čija će kolona u Vukovaru biti duža. Jedna se komemorativna zgoda groteskno preobrazila u dokazivanje tko je veći Hrvat. Tko danas ne plače, taj nije naš. Dežurni domoljubi unose nam se u lica tražeći izdajnike suhih očiju.
Kako možeš pretpostaviti, ja sam izvan toga. Ostao sam kod kuće, ne samo zato jer je vani kiša i hladno. U špaher sam stavio pravo zimsko jelo, svinjski vrat s podvarkom, i sjeo da ti pišem.
Ti znaš kako su nogometni navijači kulturni, koliko oni drže do lijepe književnosti, s kakvim uzbuđenjem odlaze na izložbe i baletne premijere. Osvjedočio si se svakako i sam u mladosti, kad bi Crvena zvezda igrala u gostima, a ti i tvoji vršnjaci odano je pratili putujući u daleke gradove vlakovima i autobusima. Samo što bi krenuli, tkogod bi od vas iz torbe izvadio “Braću Karamazove” Dostojevskog, a tkogod “Seobe” Crnjanskog.
Tkogod bi se zavalio u sicu s notnim zapisom “Tristana i Izolde” Richarda Wagnera, tkogod zadubio u studiju o Marcu Chagallu, tkogod u monografiju o filmskom redatelju Ingmaru Bergmanu, kojega nipošto ne treba miješati sa slavnim skijašem Ingemarom Stenmarkom.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
