Jesi li snimio ovo

Srbi bi danas mogli nositi crvenu petokraku

Godine 1948. Tito i Dimitrov trebaju putovati u Sovjetski Savez. Engleska obavještajna služba saznaje da ih Staljin namjerava likvidirati. Ne znaju kako da na to upozore Tita...

Najsentimentalniji dio mog djetinjstva vezan je za Loznicu, šljunkovitu breljansku uvalu na pola puta između Baške Vode i Solina / Fotografija iz privatne arhive
дец 01 2025, 05:41

Podeli

Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.

***

Dragi Gorane,

Pitaš za koljeno. Evo kratkog izvještaja.

U zadnjih mjesec i po dana imao sam dvije operacije istog koljena. Nakon druge, dok sam se polagano budio iz anestezije, u glavi mi je tutnjalo nekoliko rečenica za koje nisam znao da li sam ih sanjao ili ih je složila bol koju sam u tome trenutku osjećao.

„Vrijeme je valjak koji se kreće. Dugi niz godina pred njim trčimo, onda hodamo, pa šepamo dok na kraju ne legnemo. Tada valjak pređe preko nas, a iza njega utisnute u asfaltu ostaju naše siluete. Kiša i sunce na kraju izblijede i taj trag.“

Je li te mudro-patetične riječi porodio strah od kraja ili pomisao da je dosta, da više nema smisla trpjeti bol, da se treba predati i pustiti da valjak učini svoje? Ne znam.

Sada sam na rehabilitaciji u idiličnoj Thalassotherapiji u Opatiji, u sobi s pogledom na more. Okružen sam ljudima na štakama koji ponovo uče hodati. Gledam ih kako se trude da preduhitre valjak. Ni ja nisam loš. Po sobi već hodam bez štaka i uskoro ću kući.

Po zadnjem pismu o ljubavnim daćama i nedaćama vidim da je i tebi sve draži bijeg u prošlost. Nema tu pomoći. Godine nas stižu. To smo što smo, tu smo gdje smo.

Evo jedne takve priče koja je počela prije više od sedamdeset godina.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price