Četvrti deo feljtona “Ćerka kralja Petra” , baziran na knjizi “Jelena Karađorđević (memoari ćerke kralja Petra) – Poslednji svedok” (izdavač: Vukotić media).
Sve objavljene nastavke feljtona o svedočanstvu Jelena Karađorđević, ćerke kralja Petra i jedine pripadnice carske porodice Romanov koja je preživela internaciju na Uralu posle Oktobarske revolucije – čitajte OVDE.
***
Nije mi bilo teško da ponovo spakujem svoj mali kofer i iste večeri sam, zahvalivši se gazdarici i njenom mužu, krenula prema pošti, ali sam iznenada zastala misleći da haluciniram.
Ispred mene je stajao srpski oficir u mundiru, sa sabljom i revolverom. Imao je epolete, nasuprot ruskim oficirima, kojima su ih crveni oduzeli. Pored njega je bio Smirnov, naš upravnik iz Pavlovska, a iza – dvojica srpskih vojnika, takođe u mundirima.
Od zaprepašćenja nisam reagovala. Čak sam se pitala da nisam poludela zbog svih uzbuđenja koja su se desila poslednjih dana. Prvi je progovorio oficir.
– Vaše Visočanstvo, dozvolite mi da se predstavim – rekao je. – Major Žarko Mićić, ađutant vojnog atašea Srbije.
Znači, ne sanjam! Zatim je prišao Smirnov i pozdravio me je s uzbuđenjem, koje je odavalo njegovu radost zbog susreta sa mnom. Napokon mi se povratila moć govora.
– Ali šta radite u Jekaterinburgu?
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se