Roman "Crveni"

Zašto Električni orgazam nije pobedio na Evroviziji?

Prvi put u istoriji, Sovjetski Savez dao je Jugoslaviji maksimalan broj bodova, dvanaest...

/ Fotografija: Brajan Rašić
apr 04 2026, 07:49

Podeli

Devetnaesti nastavak naučno-fantastičnog romana „Crveni“. Inspirisano romanom Marka Vidojkovića „E baš vam hvala“ i po motivima scenarija „Crveni“ Srđana Dragojevića

Svi objavljeni nastavci dostupni su OVDE.

 


 

 POGLAVLJE 65

BEOGRAD, SFRJ DIMENZIJA

„Dok istina obuje cipele, laž proputuje pola svijeta.“

Josip Broz Tito

Oni, nešto stariji, koji muku muče u Ex-YU dimenziji, živo se sećaju snimka iz Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i sledećeg prizora: ambasador Savezne Republike Jugoslavije demonstrativno napušta veliku salu Ujedinjenih nacija. Tridesetog maja 1992. godine, Rezolucijom 757 uvode se međunarodne sankcije tom privremenom patrljku Jugoslavije, zbog nikada priznatog učešća u ratnoj kasapnici po linijama zamišljene, somnabulne fantazmagorije, nazvane „Velikom Srbijom“.

Veoma sličnu sliku posmatraju i građani SFRJ tri i po decenije kasnije, ali u sopstvenoj dimenziji, za koju su, sa solidnom argumentacijom, verovali da je najbolji od svih svetova. Čitavoj naciji zebe srce zbog ovog dramatičnog događaja koji može da promeni sudbinu dvadeset i sedam miliona Jugoslovena. Zabrinuto lice spikera Jutela saopštava im:

„Izglasana rezolucija Ujedinjenih nacija, pod pretnjom najšireg spektra sankcija, od naše zemlje zahteva pristup međunarodne posmatračke misije svim portalima, kako onom neaktivnom, u Zagrebu, tako i onome u Beogradu, glavnom gradu naše domovine.“

Izvorinka proviri iz kuhinje, bacajući pogled na TV. Vrti glavom, zabrinuto. Onda se seti svog, od rezolucije, hitnijeg problema. – Uh, zagore mi zaprška.

Stojan Džanko gleda Jutel dopisnika sa glasnim negodovanjem. – Pička im materina! Čak su i one naše, nesvrstane seronje, glasale za ovo sranje! Pa ovo je ko četres’ osma! Ali opet ćemo reći NE!

Izvorinka Džanko se vraća iz kuhinje i seda do njega. – Čitavom svetu?

– Ma ko ih bre jebe, stručno?! Ne može nam niko ništa*!

* „Ne može nam niko ništa“ (jači smo od sudbine), folk pesma iz 1989. u izvođenju Mitra Mirića, nematerijalno blago Ex-YU dimenzije.

Ni Izvorinka ni Stojan ne dodaju poznati stih „Jači smo od sudbine“, što je za ovu dimenziju više nego logično, jer poznate pesme u njoj – nema!

U dimenziji SFRJ Mitar Mirić nikada nije postao folk pevač, već se sa roditeljima iz bosanskog sela Ugljevik preselio u Francusku, kada su njegovi dobili posao u fabrici „Citroen“ i tamo postao uspešan građevinski preduzimač.

Nema ni filma „Rane“. Njegov scenarista i reditelj Srđan Dragojević nikada se u ovom svetu nije bavio filmom, iako je primljen na studije filmske režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Njegov profesor Radonjić, sa predmeta Opšta psihologija dva, pokolebao je potencijalnog reditelja rečima „Zar ćete vi, Dragojeviću, u cirkuzante!?“, te je ovaj ostao kao asistent na Katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Danas je profesor Socijalne psihologije i autor tuceta knjiga za decu i odrasle, različitih žanrova, te vodi mnogo ispunjeniji i lepši život od njegovog nesrećnog dvojnika iz Ex-YU dimenzije.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price