/ Photo by Emerson Vieira on Unsplash

Dobar policajac. Patriota. Komunista

Nikad ništa nije bilo normalno u vezi s njim. Pa ni ovo sad. Jedino što me je mučilo zašto baš on u ovom vozu? Zar nisu mogli da mi dodele nekog kog manje prezirem? Milku Planinc, recimo?

okt 24 2026, 03:12

Podeli

Deveti odlomak novog romana u nastajanju “Noćni voz”, koji možete ekskluzivno da pratite na Velikim pričama.

Prethodni deo pročitajte na linku.

Pratite izbor za 100 najboljih romana.

***

„Gde si pošao?“

„Napred.“

„Ne može. Ovo je predsednički vagon.“

„Šta je to?“

Negde iza začuo se čvrst glas pun autoriteta.

„Sento, pusti čoveka da uđe.“

Provukao sam se pored visokog, sedokosog šefa obezbeđenja i ušao u još jedan salon. Ovaj je bio malo drugačiji, ali se uprkos tome osećao zadah naftalina i real-socijalizma. I skupih kubanskih tompusa. Taman kad sam stupio unutra, sedokosi rmpalija me je zaskočio i počeo da me pretresa, bio je veštiji i snažniji od mene i nije mu se u glavi mutilo od pića, tako da se nisam opirao. Kada je shvatio da sam naoružan, okrenuo se ka svom šefu, čoveku u tamnoplavom odelu sa crvenom kravatom oko vrata koja je, u kombinaciji sa belom košuljom, tvorila jugoslovensku zastavu. Ili srpsku… Ili rusku… Kako vam drago.

„Šefe… Ovaj nosi utoku.“

„Znam…“, klimnu ovaj glavom. „Bivši policajac. To ti je stvar navike. U redu je.“

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price