Visjelo je u zraku

Sve tekstove fudbalskog specijala Velikih priča posvećenog Evropskom prvenstvu čitajte OVDE.

Nepregledno more ljudi već se kretalo prema hamburškom Volksparkstadionu kada su izašli sastavi za utakmicu Hrvatske i Albanije kakvih sat vremena prije početka utakmice, i kao gljive iza kiše moglo se čuti šokirane komentare. “Dalke odradio all in kao na voćkicama”, glasio je jedan od kreativnijih osvrta na neočekivano napadačku varijantu kojom je hrvatski izbornik krenuo – barem u teoriji – napasti Albaniju od prve minute. “Sjeo čovjek i stisnuo, pa kud pukne da pukne”. A puklo je, samo možda ne na taj striktno nogometni način.

Tri primljena gola protiv Španjolske i posljedična berlinska katastrofa ostavila je malo prostora za kalkulaciju u hrvatskim redovima. Osjetilo se to i na putu do stadiona; jedan albanski navijač, gastarbajter iz Dortmunda koji solidno priča hrvatski, naveo je kako bi mu žao bilo da ova utakmica jednu od dvije reprezentacije pošalje kući. Format natjecanja to doduše maksimalno otežava, ali ponajprije je Hrvatska nakon fijaska u prvom kolu imala taj teret favorita koji ovoj, Dalićevoj selekciji nikada ne odgovara. Sam se izbornik praktički od dolaska u Njemačku više fokusirao na bildanje svog nasljedstva u reprezentaciji, gdje je posljednja epizoda te priče bila rasprava o razlici između uspjeha koje je Hrvatska postigla pod njim, i Engleske u maniri prime Mourinha. Ali, da je nešto trulo u redovima momčadi koju uspješno moralno mikromenadžerira već godinama, za to je trebalo čekati ovu utakmicu.

I u susret njenom početku je Dalić zapravo igrao pomalo – za svoje uvjete – ekstremnu igru mrkve i batine, balansirajući između deklarativne zaštite igrača i prozivanja onih za koje je javnost nakon Španjolske najviše nudila kritika. Slučaj kritiziranja Brune Petkovića kroz opomenu o hijerarhiji oko redoslijeda izvođenja jedanaesteraca otvorio je dosta netipičnih pitanja, gdje je s objavom reagirao i sam Dinamo čija je Petković neupitna ikona. No, u Dalićevoj standardnoj maniri, Petković je svejedno sada dobio mjesto u početnoj postavi. Osnovni problem ne leži u tome, jer je to standardna odgojna varijanta na koju smo u Hrvatskoj navikli pod Dalićem, već jer je čitava presumpcija takve postavke igre bila nevjerojatno loše izbalansirana i nedefinirana.