Sve tekstove fudbalskog specijala Velikih priča posvećenog Evropskom prvenstvu čitajte OVDE.
Znate li priču o terminu arschkarte? Mene su, evo, na njega podsjetili Austrijanci usred Berlina, u jednoj od onih prašnjavih birtija Neuköllna. Geneza kultnog uličnog izraza diljem germanskog govornog područja zapravo – a kako bi to drugačije i bilo kod njih – izvorno je bila sasvim praktične naravi. Naime, u periodu dok su prvi televizijski prijenosi utakmica okupirali publiku u crno-bijelom formatu, trebalo je nekako u izostanku boja i njihovih nijansi potencirati razliku između žutog i crvenog kartona. Stoga su suci jednostavno razvili princip po kojem žute kartone vade iz džepa na prsima, dok onaj fatalni, crveni izvlače iz stražnjeg džepa. Odnosno, iz dupeta, kako je to pragmatično njemački jezik sažeo.
Dolaskom koloriziranih prijenosa potreba za takvom distinkcijom nestala je, ali se običaj ipak nije nikada promijenio. A onda, u izostanku te doslovne potrebe termin je postao više ovako anegdotalan, i u njemačkom jeziku sada slengovski označava neku osobu koja i nije najbolje prošla kada su se životne karte dijelile.
„Koji bi vam bio arschkarte primjer u austrijskoj reprezentaciji?“, upitam pomalo provokativno trojac koji je stigao sa berlinskog Olimpijskog stadiona u Neukölln kako bi, uz neugledno društvo i pokoji hmeljni napitak viška, proslavili uvjerljivo slavlje Austrije nad Poljacima. „Ha čuj, to bi pozadinom svakako bio Marko Arnautović, naša omiljena bečka budaletina.“
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
