Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Antologijski Petroviću,
Bilo je to dva dana nakon onoga našeg trijumfalnog panela, o kojem će buduća pokoljenja zadivljeno pričati: “Eh, nema više panela kao one godine u Dorćol Platzu kad su Draža i Ante…” Putovao sam iz Beograda u Pariz, predstavljati svoj posljednji roman, koji je nakon hrvatskog i srpskog izdanja ekspresno preveden i na francuski. U Srbiju sam ušao u četvrtak automobilom, a izašao iz nje u nedjelju avionom, preko aerodroma pretrpanog putnicima u blatnjavim cipelama i majicama Rammsteina. Tu sam imao jednu kratku i prividno nezanimljivu zgodu, nešto što se našim krajevima svakodnevno ponavlja i mnogi drže za normalno, ali mene opet uznemiruje.
Predstavniku granične vlasti sam bez razmišljanja, slučajno pružio legitimaciju drugačiju od one s kojim sam ušao u zemlju.
“Niste s ovim dokumentom ušli u Srbiju”, opazio je mladi policajac listajući moj pasoš.
“Ne, ušao sam s osobnom kartom.”
“Šta je to osobna karta?”, upitao je on podižući pogled.
“Lična karta.”
“Aha”, rekao je mladić jedva se primjetno osmjehujući.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se
