Šipak, ili nar, kako ga već zovete, je istinski superiorno voće. Čvrst plod, pun soka, spoj slatkoće i kiselosti koja puca pod zubima u svakom zalogaju. Pritom mu je boja na prelazu crvene i roze, hrani oči i prije nego što plod stavite u usta. O zdravlju da i ne govorimo. Možete ga puno i pojesti a da ne osjetite bilo kakvu muku u stomaku. Zajedno sa mandarinama, ovo voće je jedan od ključnih razloga kako se preživljava brzodolazeća tmurnost i sumornost kišne jeseni u malim primorskim gradovima. Ima samo jedan problem, poprilična je gnjavaža otvoriti ga, očistiti, pripremiti za jelo.
Ne samo da ga je teško očistiti, nego se radi o ozbiljnom izazovu. Svako zrno koje vam pobjegne predstavlja opasnost pretvaranja u ozbiljne fleke na kauču, tepihu, gdje god. Tokom te, nadasve teške borbe, nekako mi se nametnulo savremeno i svakodnevno pitanje – da li nas vještačka inteligencija zaglupljuje? Nedavno sam opet naišao na još jednu u nizu “bumerskih” objava na društvenim mrežama u kojoj se lamentira kako vještačka inteligencija piše poeziju, kako joj se obraćamo da saberemo dva i dva, kako zbog nje ne umijemo više ni da kažemo “dobar dan”.
Razmišljanje je impliciralo potrebu za tekstom i, kao što to obično biva, koliko god bili otvorenog uma, u pisanje se upuštamo sa namjerom da neko mišljenje opovrgnemo ili potvrdimo. Moj plan je bio da mu se na svaki način suprotstavim. Gledano na prvu loptu, takva objava me provocira jer me asocira na “slavsko” kukanje o tome kako je nekada sve bilo bolje. Bolje se jelo, bolje se pilo, poštovali su se stariji, obrazovanje je bilo vrhunsko i naravno, najvažnija pouka od svih, ti ljudi su se najbolje družili a danas smo svi stranci jedni drugima.
Među ovim “žalom za vremenom prošlim” ponekad se pomene i misao kako smo danas sve gluplji jer tehnologija radi za nas. Pa se tako poentira da smo ranije znali i preko pedeset brojeva telefona napamet, a danas ih samo upišemo u mobilni. Nekada smo vršili komplikovane računske operacije, a sada imamo kalkulatore u džepu za sve što nam treba. Nekada smo imali “enciklopedijsko znanje” a danas nam je sve na dva klika. Sve me ovo asocira na ludističke, anti-tehnološke, naume koji nisu ništa drugo nego jedna razumna i ljudska tuga što si kao pojedinac mali, što svijet ide a da te ne pita, što se stvari mijenjaju.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
