Svakog ljeta, kad nastupi, ako se to tako može reći, sezona požara, u Bosni i Hercegovini se mogu vidjeti gotovo nadrealni prizori – vatrogasci i lokalni stanovnici na samom rubu vatrene stihije, a ponekad i kroz plamen, bore se da spasu kuće i imanja. Oprema koju koriste je iz vatrogasne praistorije: vatrogasne naprtnjače od petnaestak-dvadeset litara, kante, metle i druga priručna sredstva su gotovo jedini alat koji im stoji na raspolaganju gdje god ne mogu prići vatrogasne cisterne sa njihovim vatrogasnim crijevima, a to je tek koja desetina metara od puta.
Dok su ti ljudi, umorni i u stalnoj opasnosti od vatre, prepušteni uglavnom sami sebi, skromnim kapacitetima vatrogasnih jedinica, dotrajaloj opremi, sreći i božjoj pomoći, razne vlade izvode predstave nastojeći da ostave utisak kako nešto rade. Objavljuju kako su u stalnim zasjedanjima, donose odluke koje su ljudima na terenu uglavnom beskorisne, razmatraju dugoročne strategije i vijećaju šta je najbrže i najefikasnije moguće provesti ne bi li požari bili ugašeni. Sve to iz godine u godinu se ponavlja do tančina, a kad požarišta zalije prva kiša i ugasi vatru, vlasti zaborave požare, ugrožena područja, zaključke i strategije, pokazujući tako da te mjere nisu ni donošene s ozbiljnom namjerom da budu provedene. Tačnije, bile su privid da su institucije uz ugrožene stanovnike i da imaju kakav-takav odgovor na požare.
Rezultati takvog pristupa su pogubni. Bosna i Hercegovina nema savremena i efikasna sredstva za gašenje požara. Dok u Federaciji BiH nema nijedne specijalizovane letjelice, u Republici Srpskoj postoji vladin helikopter sasvim drugačije namjene, koji se u rijetkim slučajevima koristi za gašenje požara, ali samo u krajnjoj nuždi i sa simboličnim kapacitetima. Oružane snage Bosne i Hercegovine raspolažu s nekoliko helikoptera, koji se mogu koristiti za tu svrhu, ali je procedura dobivanja dozvole za njihovu upotrebu toliko komplikovana i neefikasna da se požari u pravilu ugase drugim sredstvima ili ih jednostavno uguši prva obilnija kiša prije nego što helikopteri dobiju saglasnost svih nadležnih institucija i službi da polete prema područjima zahvaćenim požarima. Nije rijedak slučaj da su i te saglasnosti bile sredstvo dnevnopolitičkih sukobljavanja i uslovljavanja u prizemnim političkim trvenjima u Bosni i Hercegovini.
Krajnji domet bosanskohercegovačkih institucija u tim kritičnim trenucima, pogotovo ako su ugrožena naselja, jeste to da zatraže pomoć iz susjedne Hrvatske. Dan-dva nad bosanskim, a mnogo češće hercegovačkim prostranstvima bljesnu kanaderi hrvatske civilne avijacije, uglavnom kad vatra prijeti da se proširi preko granice na hrvatsku teritoriju i ako kanaderi nisu angažovani da gase požare u svojoj zemlji, koji su u ljetnoj sezoni takođe gotovo svakodnevni.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
