Da će govor Slavoja Žižeka na ovogodišnjem otvaranju Frankfurtskog sajma knjiga, blago rečeno, uznemiriti njemačku javnost, lako se moglo predvidjeti. Bilo je to očito još prije sedmog oktobra, još dok je Slavoj namjeravao govoriti o slovenskom nacističkom zlotvoru Odilu Globočniku. U doba političke hiperkorektnosti koja je posljednjih godina zavladala na Zapadu, Slavojeve misli prosto moraju biti shvaćene kao radikalne, ekstremne ili barem nepodobne. Uz to, on sam gotovo erotski uživa u provociranju tog politički korektnog svijeta i sa nasladom se kreće po ivici dopuštenog.
Čak mi se čini da Slavoj uživa u ulozi balkanskog neotesanca, divljaka i barbarina u očima odveć finih i preosjetljivih zapadnjaka, iako je svojedobno imao štošta prigovoriti viđenju Balkana kao prostora kome vladaju iracionalne emocije.
Stoga je Slavojev nastup u Frankfurtu obećavao skandal, a nakon sedmog oktobra i Hamasovog pokolja postalo je jasno da je skandal neizbježan. Jer štogod Slavoj rekao na temu Izraela i Palestine, on će prijeći crvenu liniju i zakoračiti duboko u prostor njemačke nelagode. Da stvar bude gora, u prvom dijelu ceremonije frankfurtski gradonačelnik Mark Josef i njemačka ministrica za kulturu i medije Claudia Roth svojim su strastvenim i propagandističkim govorima stvorili atmosferu u kojoj je čak i govor slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar, u kojem je izrazila brigu za ono što se upravo tog trenutka dešavalo u Gazi, zvučao provokativno i politički nekorektno te je bilo jasno da ono što slijedi ne može dobro završiti.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
