Hladni rat kao pojam je, barem za sve one koji se tog razdoblja makar u magli sjećaju, sinonim za gadne stvari. Globalni sukob kapitalističkog Zapada i socijalističkog bloka oko Sovjetskog saveza rezultirao je često i pravim, lokalnim ratovima, u kojima su sukobljene strane imale velike tutore sa Zapada i Istoka, ali i stalnim, tihim, diplomatsko-špijunskim sukobima, obilježenim mnogobrojnim neznanim herojstvima, žrtvama i ozbiljnim krizama koje su cijeli svijet znale dovesti do ruba istrebljujućeg nuklearnog rata.
Uglavnom, hladni rat je bio pozadinski, ali mračan, opasan i ozbiljan sukob globalnih supersila.
Balkanski hladni rat, koji se razbuktao dolaskom autokrata i nacionalista Aleksandra Vučića na vlast u Srbiji, u usporedbi s tim djeluje gotovo kao loša šala. Kao satirična epizoda Alan Forda, ona zbog koje čitatelj zastaje svakih nekoliko stranica, brišući suze od smijeha.
Vučić i svi njegovi vulini, dačići, ane brnabić i ostali korifeji režima, u što svakako valja uključiti i medije, nisu naravno jedini zaslužni za ovaj otužno smiješni, hladni period u životima dva najveća naroda s područja bivših Jugoslavija.
Nema jeftinijeg političkog goriva s obje strane Dunava od malo starog dobrog prepucavanja s “najdražim” susjedima/komšijama. Jer, praksa je pokazala da i evo sad skoro 30 godina od kraja oružanih sukoba, ogroman dio birača s obje strane ratnički odnos prema Srbima/Hrvatima doživljava kao jednu od glavnih motivacija za političke odabire. Pa tko bi onda bio lud da tako lako i jednostavno zapaljivu materiju ne koristi u osvajanju/očuvanu vlasti?
Što je, uostalom, alternativa – komplicirane, nezahvalne i za vlastodršce potencijalno rizične gnjavaže poput građenja modernog društva, spašavanje javnog zdravstva, reforma obrazovanja ili, sakloni Bože, ozbiljan obračun s korupcijom?
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
