Ne, nije nas kupila Politika, odnosno mali Milan Stojadinović, da vas ne uplaši naslov.
Ovo je moj drug Zoran Panović, najpoznatiji sociolog među novinarima, koji kao i svaki Užičanin, voli te šaljive etikete, nasleđene iz Drinske banovine kojoj je Užice pripadalo, sa glavnim gradom Sarajevom, pa otuda i različit humor do danas Užičana i Čačana.
A Panović je za Velike priče rekao: „Politikin zabavnik za odrasle“.
Svidelo mi se to!
Kako sada deca kreću u školu, a mi se vraćamo redovnom poslu, i spremamo za izbore, kojih će možda biti, a možda i neće, idealno je vreme da se pretplatite na Velike priče, šta će vam male, ili poklonite nekome pretplatu:
Tako biste postali naš ambasador, a svi imali još bolji Zabavnik za odrasle.
Ovo sami birate.
I ne morate da nam pošaljete sliku.
Naš logo je Zec iz Alise u zemlji čuda. Znači, velike priče.
Alisa koja upada u zečju rupu gde kreće priča po priča.
„Ponekad sam verovala u čak šest nemogućih stvari pre doručka”, kaže Alisa.
Mi ih imamo sedam. Do doručka.
Ove nedelje skrenuo bih vam pažnju na nekoliko.
I onima koji ne vole Željka Pantelića, što je dozvoljeno, mi smo prijatelji 30 godina, jedna stvar je tu mnogo važna – on nikad nije demantovan. Jeste jednom, za vreme Vuka Jeremića, kada se digla cela država da nije stigao demarš Evropske unije, da bi se ispostavilo da jeste.
Tako i sada ovaj tekst o pravim ciljevima Izraela posle deset meseci usred UN potvrdi Trampov izaslanik za Gazu Nikolaj Mladenov
Ne slažemo se ni nas dvojica u mnogo toga, posebno oko levice u Americi, o čemu ćemo pričati u njegovom, slobodan sam da kažem, najboljem spoljno-političkom podkastu podkastu pred mid-terms izbore u novembru.
Ali ne postoji mesto gde se nauči više, jer da da vam otkrijem jednu tajnu, on za svaki tekst pročita jedno 150 strana, a za Georeport oko 300.
Pa pogledajte tu arhivu.
Ove nedelje objavili smo i najvažniji tekst godine: tekst Pavla Zelića o rezultatima treće faze ispitivanja mRNK vakcine za rak. Njegov rak!
To je ono zašto je ova profesija (i dalje) i lepa, i važna.
Naručite tekst od najvećeg zdravstvenog stručnjaka, dobijete ga u subotu ujutru, i saznate da je baš on imao baš taj rak. Razmenite nekoliko poruka, pošaljete ga Marku Preleviću i Veljku Miladinoviću da ga srede, i šokiraju se kao i vi, odete celu nedelju da ga sredite u redakciji, iako nema šta da se sređuje.
I onda ovaj tekst pogodi i njega, i sve.
Šta tek pričati o Rajku i Goranu.
Goranu Markoviću koji je prošle nedelje napunio 80 godina, i koji je naš, i jugosloveski, David Attenborough.
Osam decenija takve karijere trebalo bi da obeleži nacionalni servis. Nacionalni servisi. Da se samo o tome piše, prave retrospektive. Puštaju legendarni filmovi.
No, to ni u jednoj od zemalja nastalih raspadom Jugoslavije nije pravilo.
I to se vidi u tekstu Rajka Grlića koji mi je poslao to veče kad je preminula Milena Zupančić.
Pa poklonio film svim čitaocima.
A, meni setno dok sam mu čitao opremu rekao kako su bile državne počasti kad je preminuo njen suprug Dušan Jovanović, a Milena mu rekla: “Bolje da su bile dok je bio živ”.
O njihovoj knjizi, prvoj koja je izašla paralelno u Srbiji i Hrvatskoj, pisao je, posle Miljenka Jergovića, Ivica Ivanišević, u Slobodnoj Dalmaciji, da linkujem i nekog drugog.
Akcija s knjigama ide iznad svih naših očekivanja. I to su već več dvomilioni čitanja, plus celojugoslovenske brojke na mrežama.
Goran Bogdan poslao svoj izbor, a sledeće nedelje radimo intervju.
Biće i „ono pitanje“.
Žizel Peliko ušla je u knjižare. Za one koji i dalje ne znaju šta je ta knjiga, a nije ono što biste mogli da pretpostavite, pročitajte početak.
Sve je tako,do kraja, obećavam. Zato je The New York Times proglasio bestselerom godine, a The New Yorker najvažnijom knjigom godine (do sada).
Mihailo Ilić, jedan od najperspektivnijih mladih psihijatara, napisao je sjajan tekst o Novaku i novom dokumentarcu na Amazonu.
Mihajlo kao da sve sažima u toj jednoj rečenici „Vuka nikad nećete videti u cirkusu“, a meni se potvrdilo ono što mi je ispričao Vlade Divac: samo je kod Novaka video isto što i kod Džordana, trenutak kad im se promene oči, i protivnici znaju da su od tog trenutka jagnjići na terenu protiv vuka.
Tu je i tekst Slaviše Lekića, jednog od najvećih novinara, i meni najdražih. I to kako nam ga je tada poslao o Ratku Mladiću. Ja mislim da je tu sve, ukoliko želite da se mučite s tim ovog vikenda. A, važno je – ovde je.
Ako ne želite, ili posle ovog teksta, ja uvek preporučujem po meni svetskog psihijatra Aleksandra Misojčića.
Zašto je uopšte srce simbol ljubavi?
Ne znam. Ali evo vam jedno.
Poklonite ga nekome ove nedelje.
Ili sebi.
❤️
Jer, kako je rekla Alisa – To umnogome zavisi od toga gde želiš da stigneš.
❤️
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se

















