Kako su Česi stvorili Dalmaciju

Da nije Čeha, kako bi danas Dalmacija izgledala? Znam da pitanje zvuči bedasto, ali je savršeno na mjestu, jer su nam upravo oni otkrili zanimanje od kojega danas većinski živimo. Prije stotinjak godina, ljudi su se kupali subotom, imućniji u kadi, a sirotinja u koritu ili nad otučenim emajliranim lavorom. To su činili s jasnom svrhom: da bi sa sebe sprali svu nakupljenu nečist. A nje je, bogami, itekako bilo.

Prije stotinu godina smrdili su i činovnici, a kamoli tek manualni radnici. Kupanje je donosilo olakšanje i zadovoljstvo koje mi – iz naše razmažene perspektive – ne možemo u potpunosti shvatiti. Onaj tko se tušira svakoga dana, ljeti i nekoliko puta dnevno, nema pojma kakvu je radost ljudima pričinjavao ritual subotnjega pranja. Namirenje ove higijenske potrebe uvijek je išlo u paketu s tjelesnom ugodom, no nitko nije sjedao u kadu ili korito s primarnom svrhom da sebi priušti nesvakidašnje, opuštajuće i osvježavajuće iskustvo. Gušt je bio tek dodana vrijednost, dražesni višak koji je pratio našu temeljnu potrebu da ne hodamo prljavi. A onda su k nama došli Česi. Počeli su se skidati i odijevati smiješne kostime, a onda se radosno namakati u našemu moru.

Slavenskoj braći imamo zahvaliti što su nam otkrili da more nije samo modra oranica od koje se može živjeti, nego da ono može biti i zabavište, i to ne samo mališana, nego i odraslih ljudi. Naravno, trebalo je vremena dok su nas uspjeli uvjeriti. Prvo smo im se smijali, a onda su nas, vjerojatno, počeli nervirati svojim ustrajnim pokušajima dokazivanja nedokazivog: da je besposleno brčkanje u plavom Jadranu divota koju bi svatko pametan trebao sebi priuštiti. Kao da će se vinograd sam okopati, a riba sama od sebe radosno skočiti na naše gradele. E moji Česi, ne znate vi kako je nama, sirotinji. Moramo crnčiti od jutra do sutra da bismo imali što djeci iznijeti na stol…