Jadransko more, hrvatsko, a naše

Kada Slovenca pitate kamo ide na godišnji odmor, a on vam odgovori da ide na more, to po pravilu znači Istra, Kvarner ili Dalmacija. Ako ide u Grčku, onda će vam reći da ide u Grčku, a isto važi i za Italiju, Španjolsku ili Tajland. Za Slovence Grčka je Grčka, a more je more. I nipošto nije slovensko. Ako netko ide ljetovati na ono malo slovenskog mora između Ankarana i Sečovlja, onda će na pitanje kamo ide odgovoriti u stilu: „Samo malo grem na našo obalo”.

Slovenci ustvari i nemaju mora, oni imaju samo malo obale. Na njoj možda poneko ima stan ili kuću, ali to je prikladno tek za produženi vikend, a ne za pravi godišnji odmor na moru. More za Slovence počinje negdje oko Poreča i završava na Lastovu. I možda se ono nalazi „na Hrvaškem”, ali to ne znači da je to hrvatsko more. Ne, to je prosto more. Naše more.

Da Istra, Kvarner i Dalmacija Slovencima dođu skoro kao i Gorenjska ili Kras, svjedoči i to što znaju biti prema njima u određenom pogledu prilično kritični. Otkad je, recimo, u Hrvatskoj službena valuta euro, Slovenci svakodnevno fotografiraju milion i po računa iz hrvatskih trgovina, restorana i kafića te ih šalju prijateljima u Sloveniju, a ti ih onda objavljuju na slovenskim portalima uz senzacionalističke naslove u smislu “POGLEJTE KOLIKO V CRIKVENICI STANE PORCIJA OCVRTIH KALAMAROV!??”