U širokom spektru raznih otvorenih pitanja između zemalja nasljednica nekadašnje Jugoslavije, od međusobnih “potraživanja” u oblasti vodopotencijala u pograničnim zonama do imovine u procesu sukcesije bivše zajedničke države, ovih dana se pojavilo još jedno, koje zvuči gotovo kao vic iako je, da budemo iskreni, prema svim međunarodnim normama, ozbiljno kao i svako drugo međudržavno pitanje.
Ministarstvo kulture Crne Gore bi, na inicijativu nevladine organizacije i građana Pljevalja, uskoro trebalo da uputi Bosni i Hercegovini zahtjev za razjašnjenje porijekla stećaka koji se nalaze ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tvrdi se da je od 1878. do 1908. godine Austrougarska, kako je navedeno, protivpravno odnijela brojne stećke sa područja Pljevalja i da se neki od njih nalaze upravo u dvorištu najpoznatijeg i najstarijeg muzeja u Bosni i Hercegovini. Zemaljski muzej, međutim, tvrdi da ima svu dokumentaciju o vlasništvu tih vrijednih istorijskih spomenika i da su svi, kako se tvrdi, doneseni sa lokaliteta u Bosni i Hercegovini, uglavnom iz Bileće i Neuma. Nakon što stigne zvanični crnogorski zahtjev, kako prenose mediji, muzej je spreman da pruži svu neophodnu dokumentaciju o porijeklu stećaka, koje u Crnoj Gori očito smatraju spornim.
Iz ovih šturih, gotovo birokratski beživotnih medijskih crtica površan čitalac bi stekao utisak da dvije zemlje itekako vode računa o svom kulturnom blagu, posebno o stećcima koji su, više entuzijazmom pojedinaca iz naučnih krugova nego institucija, uvršteni na listu kulturne baštine UNESCO-a. A priča o stećcima, i u jednoj i u drugoj zemlji, zapravo je mučna priča o nemaru, devastaciji i uništavanju vrijednog nacionalnog blaga. Dok sad, bar naizgled, namjeravaju da se bore za ekskluzivitet nad tim vrijednim kulturno-istorijskim spomenicima, obje zemlje su dozvolile da stećci već decenijama budu na udaru devastacije.
***
Kad se prije nekoliko godina na internet stranici online-prodaje u Bosni i Hercegovini pojavio oglas nekog “prodavača antikviteta” iz Viteza u centralnoj Bosni da za 600 eura prodaje kameni stećak “ručno isklesan 1268. godine”, ljudi su se u prvi mah više smijali nego užasavali, prosto misleći da se neko neukusno šali i ne vjerujući da je bilo ko mogao doći na ideju da prodaje stećak na internetu. Oglas je uklonjen nakon što je izazvao lavinu reakcija na društvenim mrežama, ali i u naučnim krugovima. Mnogi su se pitali šta bi se dogodilo u nekoj uređenoj zemlji, poput Velike Britanije, da je nekome palo na um da prodaje, recimo, stijenu sa Stonehengea. Nikad niko nije došao do informacije šta se dogodilo sa tim “poslovnim čovjekom”, pa nije teško zaključiti da se, uprkos prijavi Komisije za nacionalne spomenike, nikakav proces nije vodio protiv njega. Bio je to posljednji, najsramniji stadij dugotrajnog uništavanja nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini, koje se decenijama odvijalo naočigled institucija, sudova i drugih državnih struktura, ali i samih građana.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
