Da li je Hrvatska na Balkanu?

Mi se strašno ponosimo svojim srednjoeuropskim nasljeđem. Kao da nam je djed rođen u secesijskoj palači, kao da smo othranjeni na Wiener Schnitzelu i Apfelstrudelu, kao da su soundtrack našega odrastanja odsvirali filharmoničari iz Musikvereina, kao da su Joseph Roth ili Stefan Zweig naši zavičajni pisci… U Splitu se, međutim, zdanja u secesijskome stilu mogu nabrojati na prste jedne ruke, pohani odrezak nama nije bečki, nego indorani šnicel, mandoline su nam za nijansu bliže od violina, a Marko Uvodić i Miljenko Smoje mrvicu važniji formativni autori od K und K velikana pisane riječi. Ali nema veze, naš svijet ne prestaje na periferiji Splita, ipak je kudikamo širi. Konačno, Hrvati se ponose i svojom mediteranskom baštinom, a tu smo mi i doslovce doma. Naše djedovine izgrađene su od bijelog kamena, bake su nam kuhale lešade i brujete, odrasli smo uz višeglasno a cappella pjevanje, a naši pisci tematizirali su južnjačke teme.

Mi, međutim, pripadamo još jednoj regiji, što mnogi moji zemljaci ne žele prihvatiti. Oni su se, naime, dali uvjeriti kako je Hrvatska na nebeskoj lutriji nekim sretnim slučajem izbjegla postati dijelom Balkana. Poluotok na lošemu glasu je, doduše, u našem neposrednom susjedstvu, ali s njim, hvala bogu, nemamo nikakve veze.

U tom smislu, Hrvati nisu naročite iznimke, i drugi se narodi s tom temom muče. Pitanje gdje Balkan uistinu počinje jedno je od onih o kojima je nemoguće postići konsenzus, na što poučno upozorava Slavoj Žižek: „Za Srbe počinje dolje na Kosovu ili u Bosni i oni brane kršćansku civilizaciju od ovog europskog Drugog. Za Hrvate počinje s pravoslavnom, despotskom, bizantskom Srbijom, pred kojom Hrvatska brani vrijednosti demokratske zapadne civilizacije. Za Slovence počinje s Hrvatskom, a mi Slovenci smo posljednja ispostava miroljubive Mitteleurope. Za Talijane i Austrijance počinje sa Slovenijom, gdje počinje vladavina slavenskih hordi. Za Nijemce je sama Austrija, zbog svojih povijesnih veza, već zaražena balkanskom korupcijom i neučinkovitošću. Za neke arogantne Francuze, Njemačka je povezana s balkanskim istočnjačkim divljaštvom – sve do ekstremnog slučaja nekih konzervativnih Engleza protiv Europske unije za koje, na implicitan način, cijela kontinentalna Europa funkcionira kao vrsta balkanskog turskog globalnog carstva s Bruxellesom kao novim Carigradom.”