Treći mjesec nakon uvođenja, Hrvati više ne razmišljaju o euru. Muči ih i dalje inflacija, koja je uporno na višoj razini od najavljene i ne pokazuje znakove umora, muči ih zahrđalo pravosuđe, muči ih loša zdravstvena politika, zbog koje na specijalističke preglede čekaju mjesecima, muči ih, zapravo, loša politika općenito. Eura se prisjete dvaput mjesečno – jednom kad im na račun sjedne plaća ili mirovina, drugi put kad je vrijeme da podmire račune.
Po podacima Državnog zavoda za statistiku, medijalna neto plaća za prosinac prošle godine, zadnji mjesec koji se živjelo s kunom, bila je 6.608 kuna. U prijevodu na novu valutu to je 877 eura, kolika je bila medijalna plaća u siječnju. Prosječna neto plaća u prosincu bila je 7.878 kuna (1.052 eura), što zvuči bolje, ali prosjek zaradi otprilike tek gornja trećina zaposlenih. Prosječna mirovina istovremeno bila je 3.236 kuna, odnosno 429,5 eura, medijan je oko 2.800 kuna ili 374 eura, što je s obzirom na cijene u supermarketu slabo. Tako je, naravno, bilo i prije ulaska u eurozonu, samo sada je to odjednom svima jasno vidljivo i da, na mnoge to može djelovati depresivno.
Godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj, mjerena indeksom potrošačkih cijena, u veljači ove godine usporila je na 11,9 posto, nakon što je u siječnju dosegnula 12,7 posto. To, međutim, osim što prihode čini manjima, a cijene višima i u prvim mjesecima hrvatskog boravka u eurozoni, zapravo nije izravno povezano s promjenom valute koja je, pokazali su izračuni, u zadnjem skoku cijena sudjelovala s manje od jedan posto. Današnja inflacija je globalni problem, ili problem Zapada, a taj se problem ne može riješiti malim pomacima unutar autonomnih monetarnih zona.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
