Škotska garda (AUDIO)

Ovaj tekst možete i slušati na Spotify, Apple Podcast i svim ostalim audio platformama – kao i na sajtu Velikih priča.

Tekst čita automatizovani glas, zbog čega su moguće povremene greške u izgovoru, tonu ili sentimentu. Produkcija Velike priče i Eleven Labs.

***

Tamo gore, već duboko u talijanskim Alpama, postoji seoce zvano Gurro. Nema tu, duboko u brdskim vrletima Pijemonta, puno duša; zimi snijeg praktički odsječe selo od civilizacije i ostavi ga da se skrbi samo za sebe.

Tih tristotinjak stalnih žitelja, koliko ih Gurro danas broji, tu svoju vjekovnu otpornost duguju priči koja – kao i jako puno takvih – graniči između činjenica i detalja koje je priča s vremenom tražila da se ‘dosoli’. Naime, ako se zavučete u Gurro dočekati će vas ni manje ni više nego stare alpske kuće okićene škotskim zastavama, a stanovništvo vam umjesto tradicionalnog ‘si’ potvrđuje izjave s ‘aye’.

Ta, slažete se solidno bizarna priča, kaže da su davno, potkraj veljače 1524., tim krajevima marširali pripadnici Gardes Écossaises, osobne straže francuskog kralja Franje I. Stražu je stotinjak godina ranije osnovao Karlo VII., tako što je okupio probranu jedinicu fanatičnih Škota, vojno dokazanih u Stogodišnjem ratu, i stavio ih pod kontrolu francuske krune.

Oni su se te 1524. tako vraćali iz bitke za Paviju, gdje ih je do nogu potukla habsburška vojska, a da im nesreća ne dođe sama u Alpama ih je ulovila golema mećava.

Dio je očajnički želio probiti te snijegom zatrpane klance, i njihova sudbina je ostala nepoznata. Drugi su se utaborili dok snijeg ne prođe; a kada je prošao, vidjeli su prekrasnu prirodu i odlučili da im se i ne vraća u bitke, pa su osnovali svoje selo i tamo ostali živjeti.

Legenda iz Gurra dobila je svoje neočekivano novo poglavlje ovog ljeta, daleko od talijanskih Alpi i mećava koje čak i Škote prisilno zakopaju u mjestu.