Mnogo toga smo naučili u fudbalskoj sedmici koja je iza nas. Recimo, konačno smo dobili potvrdu da Vincent Kompany nije dovoljno dobar trener da bi vodio klub poput Bayerna. Liverpool nije u stanju dobiti Fulhama, pa je sada jasno da ako i budu prvaci, to će biti isključivo zato što je Arteta nesposoban i što je Pep Guardiola ustvari prevara.
Za Hansija Flicka već odavno znamo da je neznalica, a zar nam to ove sezone nije dokazao i Carlo Ancelotti? A tek Juventus i nesretni Massimiliano Allegri! Ali čekaj malo, pa on više nije tamo, tamo je trener Thiago Motta? Svakako ni on nema pojma, nije u stanju dobiti Veneziju.
Do sada ste već shvatili da Fudbal ponedjeljkom voli pretjerivati i vjerovatno znate gdje ovo vodi. Ovog vikenda nije dobio Bayern, nije dobio ni Liverpool, nije ni Barcelona, što znači da smo od top pet liga samo u Atalanti i PSG-u imali lidere na tabeli koji su slavili. Što nas je vratilo na pitanje o kojem se često raspravlja na piću nakon posla Fudbala ponedjeljkom – dakle dok sjedim sam za šankom i buljim u toplo pivo.
Zar je fudbal baš toliko zglajzao da više ni remi s igračem manje protiv solidnog protivnika nije dovoljno dobar? Ili da je svaki poraz favorita ne iznenađenje, nego prvoklasna senzacija, totalna katastrofa?
Ali moderni fudbal poodavno nas je doveo u tu tačku i jasno je da iz nje nema povratka. Čitava jedna generacija fudbalskih navijača odrasla je na nečemu što bismo mogli nazvati automatizmom rezultata, po kojemu favoriti prosto moraju pobjeđivati. U zadnjih deset godina imali smo 16 klubova koji su bili prvaci u top pet liga, od čega su samo Bayer Leverkusen i Leicester titule osvajali prvi put.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
