Na tromeđama se uvijek sudaraju ljudi, ukusi i vjetrovi. Tu u Beogradu, gdje se graniče i spajaju Zvezdara, Palilula i Vračar, gdje se savijaju i tramvajske šine, na samom ćošku blizu Vukovog spomenika postoji jedan lokal zvučnog imena.
Tu je sve moguće, ukrštaju se čak i ulice sa imenima američkog predsjednika i srpske kraljice. Lokal jeste precizan naziv za to mjesto, jer preko dana to je kafić a uveče postane kafana. Sklone stolove za sjedenje i postave visoke za stajanje, priguše svjetla i pojačaju muziku i krene šou. Danju kafenisanje, a noću lom.
U tom lokalu, jedne noći sam čuo da trešti muzika, vidio pjevača kako daje sve od sebe dok mu žile po vratu iskaču, brdo ljudi kako dižu ruke uvis i padaju u trans istovremeno.
Pjevač je najavio poslednju pjesmu pred fajront i ta pjesma pogodila je te mlade ljude u neuralgičnu tačku. Uradila ih je emocija. Bila je to pjesma o groblju, ali ne o Novom ili Centralnom groblju. Pjesma se zove „Lešće“!
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
