Ovaj tekst možete i slušati na Spotify, Apple Podcast i svim ostalim audio platformama – kao i na sajtu Velikih priča.
Tekst čita automatizovani glas, zbog čega su moguće povremene greške u izgovoru, tonu ili sentimentu. Produkcija Velike priče i Eleven Labs.
***
Je li pušenje opasno, ili su to teze spinmajstora iz industrije bombona, koja nastoji povećati prodaju slatkiša nauštrb duhana?
Tu je tezu Ivo Andrić iznio Josipu Brozu Titu, na prijemu na kojega je predsjednik povodom dodjele Nobelove nagrade piscu s teškom mukom pristao, nakon što je, “natušten”, dugo slušao argumente Dobrice Ćosića. Ćosić je maršala uvjeravao kako bi izbio ozbiljan međunarodni skandal ako ga ne primi.
“Ja sad sišem bombone od eukaliptusa”, kazao je Tito slavnome vršnjaku. “A cigarete…”, preporučio je Andriću, “… treba pušiti samo dopola, jer je nikotin u gornjem dijelu.”
Pušenje je bilo bolna Titova točka. Pušio je po sto komada dnevno, svjedoči Jasper Ridley, sve dok mu, krajem šezdesetih, nije zaprijetila opasnost gubitka vida – tad je prešao na cigare. Potom su Tito i Andrić, u jedinom susretu života, prešli na temu – egipatskih starina. Obojica su bila protivnici ulaganja milijardi u njihovo konzerviranje, jer Egipat obiluje arheološkim ostacima.
“Luksor izgleda jadno”, kazao je Andrić. “Sve vrvi starim Engleskinjama i Amerikancima. Velika je tamo vrućina.”
Tito se slaže, “glupim projektom” naziva premještanje hramova iz Abu Simbela, jer u Egiptu postoje hiljade starih spomenika, posebno onih s Ramzesovim licem.
“Ja tu ne bih dinara dao”, zaključuje Tito.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se