Pomalo perverzna fascinacija javnosti istinitim pričama o ubicama, ubistvima i drugim šokantnim i gnusnim zločinima nam je tokom godina podarila mnogo gledanih serija, sa rasponom kvaliteta od vrlo lošeg do sasvim dobrog, sa mnogo više primera u ovoj prvoj kategoriji. Zbog toga su ove “true crime” priče nešto što je među iskusnijim i ozbiljnijim gledaocima serija nešto što je ili za izbegavanje ili za pristupanje sa oprezom, iako u široj javnosti ovakve priče po pravilu budu veoma popularne. Posle uspeha jedne takve serije o serijskom ubici Džefriju Dameru od pre dve godine, Netflix je pametno odlučio da će od te serije stvoriti antologiju u kojoj će svaka sezona dramatizovati i prikazati jedan od poznatih slučajeva ubistva. Nije bilo lako odabrati slučaj koji će po svojoj šokantnosti i posledičnoj privlačnosti nastaviti tamo gde je Damer stao, iako je nažalost ponuda šokantnih zločina prilično velika.
Na kraju je izbor pao na slučaj Menendez, u kome su braća Lajl i Erik tokom jedne avgustovske večeri brutalno upucali i ubili svoje roditelje, Hosea i Kiti Menendez. Serija prati samo ubistvo, a potom i suđenje braći tokom koga se otkrivaju krajnje neverovatne stvari o životu porodice Menendez i motivima za taj zločin.
Uprkos tome što serija na nekoliko mesta uskače u klasične Netflix klišee koji pomalo kvare autentičnost i smanjuju kvalitet, ono u čemu je uspela jeste to da dovoljno delikatno obradi svoje likove tako da to može da pruži sjajan materijal za razmišljanje, bilo da razmišljamo o moralnim dilemama vezanim za pravosudne procese, bilo da razmišljamo o značaju ranih iskustava u formiranju ličnosti, bilo da razmišljamo o samoj prirodi mračne strane ljudskih bića i o tome da li među ljudima postoji nešto iskonski zlo. Kako bismo se upustili u neka od psiholoških pitanja, neophodno je da damo skicu porodice Menendez.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se