Društvo

Senka kralja Aleksandra nad bosanskom zlatnom groznicom

Koncesiju za rudnik u Varešu kralj Aleksandar je dodijelio Britancima, čak ni socijalističke vlasti nisu se smjele igrati koncesijama Kraljevine Jugoslavije, koje su istekle tek 2000. godine. Ni sam Tito nije se usuđivao uzeti ni kilu te rude, svjedočio je Pavo Vukančić, nekadašnji rukovodilac vareških rudnika

Ilustracija VP/Profimedia
jun 04 2024, 05:00

Podeli

Kad su bosanskohercegovački mediji na samom kraju mjeseca maja objavili vijest kako je prva pošiljka koncentrisane rude iz Vareša, rudarskog gradića u centralnoj Bosni, transportovana prema kupcima preko hrvatske luke Ploče, zvučalo je to kao priča o velikom poslovnom uspjehu ovog vremena. Moglo bi se reći da to nije daleko od istine. Rudnik olova i cinka u Varešu ponovo je otvoren početkom marta ove godine nakon tri decenije gotovo potpune privredne obamrlosti. To je najveća poslijeratna investicija u Bosni i Hercegovini. Nakon što je britansko-australijska kompanija Adriatic Metals krenula u investiciju 2013. godine, u istraživanje i razvoj rudnika, izgradnju infrastrukture i postrojenja za preradu rude uloženo je 200 miliona eura. Taj mali siromašni gradić, koji je tranzicijsko vrijeme svojevrsne privredne hibernacije preživio od eksploatacije šume, dobio je novu priliku otvaranjem oko tri stotine radnih mjesta u rudniku i bar isto toliko u usputnim djelatnostima. Planirano je da rudnik do 2050. godine ostvari prihod od dve i po milijarde eura.

Da, zvučalo je kao uspješna, ali ipak uobičajena poslovna priča. Međutim, iza tih nekoliko desetina napisanih redova, bar za one koji bolje znaju pozadinu prošlosti Vareša, stoji gotovo nestvarna simbolika, razapeta između siromaštva i basnoslovnog bogatstva, propadanja od vremena i nekog novog početka, života daleko u izolaciji i otvaranja poslova, koji će dovesti nove investitore i nove ljude, privučene prilikom za posao i zaradu.

Prvi kadar te simbolike je lako primjetan – iz Vareša, grada koji je godinama bio na umoru, koji je u svojoj ljepoti prirode tako izolovan da se može ući samo s jedne strane, jednim putem, gdje je ta neobična ljepota unakažena oronulim ostacima nekadašnjih rudnika i željezare, kreće voz s rudom isto tako godinama zaboravljenom prugom od Sarajeva do luke Ploče na Jadranu, koja je takođe u godinama poslije rata devedesetih godina prošlog vijeka uglavnom bila prepuštena propadanju.

Ali iza cijele ove priče, u kojoj se čudno prepliću prošlost i nada, stoji nešto mnogo zvučnije i atraktivnije – zlato.

Niko u Varešu ne pati od iluzija da će to mjesto nekad postati Kalifornija, ali ako već vrijednost akcija kompanije skaču preko noći, valjda će i Vareš, ako već ne može očekivati zlatne poluge – jer to uvijek odnesu koncesionari – doživjeti da se i po njemu prospe bar malo zlatne prašine od tog zlata o kojem se toliko priča

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price