Kako da naučite da kažete „ne“ jedno je od čestih pitanja na koja stručnjaci iz psihologije pokušavaju da odgovore zato što je to ujedno i pitanje koje ljudi često postavljaju. I čućete da će vam mnogi reći da su zamišljali kako će razgovarati i da su spremili rečenice koje će izgovoriti u nekoj situaciji i na kraju priznati da nisu rekli „ne“ nego da su pristali na nešto što im ne odgovara.
Priča o tome kako reći „ne“ u stvari je priča o asertivnosti, koja nema baš adekvatan prevod na naš jezik, a to je sposobnost da drugima postavimo granice, da se zauzmemo za sebe i ponašamo u skladu sa svojim osećanjima, potrebama i interesima.
Šta sve znači biti asertivan i zašto nam je važna i potrebna ova osobina?
Jedan paradoks je da ovu veštinu praktikujemo kao deca, a kroz odrastanje je izgubimo i kao odrasli završimo na treninzima i radionicama kako bismo je naučili ponovo.
Zašto radionice i praktikovanje naučenih rečenica asertivnosti nisu baš od pomoći?
Asertivnost ne može da se nabuba i možda zbog toga neki ne uspevaju da kažu to „ne“.
Gde se uči i kako se praktikuje asertivnost?
Zašto je ljudima teško da prevale to „ne“ i kako pristanu na nešto što im ne odgovara?
Kada ljudi nauče da osećaju i da ostanu neko vreme sa svojim osećanjima umesto da pobegnu od njih, asertivnost dolazi spontano. Ne trebaju nam veštine da ih nabubamo.
Kako postati i ostati asertivan, saznajte u podkastu „Kako da izgradite dobar život“.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se